Split - Maksimir 99-81... Brojke možda govore dobro, ali ja osobno nisam zadovoljan onim što su žuti pokazali.
Bez uvrede gostima, ali na koji su način igrali večeras sve ispod 30 razlike je poraz. Bekovi su im na momente izgledali smiješno, gubili lopte iz ruku poput kadeta. Jedini jaki segment bio im je izvrstan šut za 3, kao rezultat naše slabo igrane obrane.
No mi u prvom poluvremenu nijednu slabost protivnika nismo znali iskoristiti. Kaštropil se doimao kao da je pao s Marsa, količina koševa koje je ubacio do kraja ne može sprati s njega dojam zbunjenosti koji je ostavio na publiku. Vidaković u prvom poluvremenu šut za 3 drži na 0%, a Perić u 2 navrata komplicira i težeći atraktivnosti gubi lopte.I u obrani se često doimao nezainteresiranim... Trica gostujuće momčadi sa zvukom sirene s pravom donosi bijes trenera Skelina.
Manović je igrao cijelo prvo poluvrijeme usprkos ozljedi. Iako je na početku dolazila do vidjela njegova smanjena pokretljivost, vrlo brzo je ušao u svoje pravo izdanje i pokazivao zavidnu brzinu spram protivničkih igrača i sa nekoliko dobro upućenih asistencija bio uz večeras iznimno raspoloženog Špralju najsvjetlija točka žutih u prvom poluvremenu.
Drugo poluvrijeme donosi mnogo više poleta i optimizma.Žuti se snalaze i njihova igra dobija novi aspekt. Uvodi se i mlađa generacija, Buljan i Bilić, te žuti plove prema prednosti bez većih problema, mada mislim da je tome razlog više pad gostiju nego neka spektakularna inovacija naših. Buljan se borio, a Bilić se doimao kao da mu je nedostajalo samopouzdanja, vjerojatno ga još progoni sjećanje na Dubrovnik. Kaštropil se uravnotežio, Vidaković proradio i žuti su prešli još jednu prepreku u Odiseji ka Ligi za prvaka...
Sad možemo razmišljati o Cedeviti u petak. Nadam se da će na parketu bili prisutno poboljšanje u formi.
Cheers
Igor
Post je objavljen 07.02.2006. u 21:53 sati.