Prije je sve bilo drugačije
sve puno zabave i smijeha
a sada bijes, ljutnja, smijeh, pa suze
prijatelji, pivo, kreativa kao utjeha
Ponekad depresivna i tužna
nakon jednog poziva katkad slomljena
sve znam i sigurna sam da griješim
al ipak se osjećam kao nevoljena
Sve lijepe uspomene
naši provodi, poljupci i zajedničke noći
sve to nestane u trenu, ko da nije ni bilo
lijepe misli o dalje ta tuga mi koči
Ponekad pomislim kako je uvijek
neka strašna sila protiv nas
posao, vrijeme, osjećaji, ljudi
vrištim u sebi, izvikujem ti ime
ali ti mi jednostavno ne čuješ glas
I tada poludim zaista jako
u srcu i glavi strašan splet osjećaja
loše misli, bijes, ljutnja, stres, nemoć, tjeskoba, tuga
i ono najgore – da tome nema skoro kraja
Sve to jer osjećam prazninu među nama
Kao da mi izmičeš iz ruku i nestaješ u magli
ko da se udaljavamo jedno od drugog
al riješit će se to, katkad smo oboje nažalost prenagli
Odsvuda problemi - svi odjednom tako složno
dovode nas u krize, bombardiraju nas, tlače
al proći će, nije to ništa
jer ti si još uvijek moj lav a ja tvoje malo mače
Al najbolje od svega i što je meni samoj smiješno
U teške dane,
kad se loše misli od srca do glave počnu penjati
nakon razmišljanja i raznih kombinacija u glavi
na kraju ipak shvatim da te takvog tebe volim i
ne smijem mijenjati….
Post je objavljen 07.02.2006. u 21:20 sati.