Zadnjih par dana:
- dok serem čitam Neckermanov katalog.
- čamim doma i blejim u ekrane
- pokušavam papagaja kojeg je sestra dovela u kuću naučiti ponašanju
- pokušavam ne jesti puno
- jedem puno
- slušam glazbu na slušalice
- čekam vikend da odem van
Eto. I nije neka prevelika razlika u odnosu na prijašnje dane prije ovih zadnjih dana. Imao sam plan smršaviti. Kao, nakon Grčke ću prestati sa hranjenjem. Izdržao sam dva i pol tjedna. Onda sam pokleknuo. Danas ću pokleknuti kao isus. Vođi je rođendan i ide se kod Srbina. Poslije valjda do Gjure. Iako je sutra radni dan. A ništa, treba nekad i to.
Veljača je uvijek prepuna rođendanima kad sam ja u pitanju. Ovako iz glave nabrajama sedam. Uključujući i svoj. Nije čudo da je veljača najdepresivniji mjesec. Bankrotiram kao Kutle svake godine u drugom. No, neka. Treba, treba.
Želim vidjeti malo akcije. Pod to ne mislim ponovo pogledati trolist velikih: Cobra, Commandos, Chuck Norris. Malo bi da se neš desi. Koncerti dolaze tek krajem drugog. Izlasci van su se malo počeli ponavljati. Pa ja tako čekam 23. Jer onda dolaze Jay-Z i Grk. Pa ćemo ići malo kod Srbina i tako to. Jebote. Akcija. Ha...
Idem.
Post je objavljen 07.02.2006. u 17:01 sati.