Pregled posta

46. Lord Voldemort (6. krug Pakla)

“Mislim da je vaš prijatelj još uvijek živ…”prigušeno sam čuo glas.
“Zbilja je! Brzo, pokrij rupu!”
Glasovi su postajali sve glasniji. Naposlijetku sam otvorio oči.
“Ah!”uzviknuo sam ugledavši lice muškarca ispred sebe.

“Sve je u redu,”rekao je muškarac. “Ja sam Walker, teksaški rendžer.”
Polagano sam se podignuo sa poda.
“Hej, probudio si se!”rekao je Batman.
“Što se događa?”rekao sam. “Što je to?”upitao sam i pokazao na rupu sa strane.
Zagor je brzo odbacio lopatu koju je imao u ruci.
“Ništa, nije bitno.”odgovorio je.
“To je grob, zar ne?”upitao sam. “Htjeli ste me zakopati!”
“Nije kao što izgleda, mislili smo da si mrtav!”odgovorio je Batman.
“Zar niste mogli ispitati bilo?!”
“Što li?”
“Ma…ma nije bitno…”odustao sam. “Gdje smo?”
“Na drugoj strani rijeke. Nakon što ste ubili Krakena, izvukli smo te iz vode.”objasnio je Batman.
“Gdje je Jack Vrabac?”pitao sam.
“Nakon što se osvjestio, odmah je skočio u vodu i počeo plivati natrag prema brodu, vrištajući nešto o svome blagu.”
“A tko je ovaj tu?”
“To je Walker, teksaški rendžer.”objasnio je Dante. “On želi pomoći.”
“Ja želim pomoći.”potvrdio je.
“Jer mu je to prava faca?”potiho sam upitao Dantea.
“Čini se da je.”odgovorio je.
“Nisam znao da još proizvode takve njuške.”
“Ni ja,”potvrdio je Dante. “Možda bi mogao otjerati protivnike svojom pojavom.”
“Dobro razmišljanje,”rekao sam Danteu te se obratio Walkeru: “Možeš poći s nama.”
Walker je izgledao zadovoljan.
“Hajdemo, šesti krug je u ovom smjeru…”poveo nas je Dante.

“Šesti krug pakla,”rekao je Dante. “Rezerviran za heretike.”
“Nadam se da nećemo naletiti na nijednoga…”započeo sam a zatim dodao. “Ups, ureknuo sam se.”
Ispred nas je stajala crna prilika koju sam odmah prepoznao jer sam bio gledao taj film jednom.

“Lord Voldemort!”rekao sam.
Svi su dramatično uzdahnuli.
“Ne smijete izgovoriti moje ime!”rekao je.
“Zašto ne?”upitao je Batman. “Voldemort, Voldemort, Voldemort…”
“Zato što se bojite! Moje ime izaziva ogromni strah!”
Posprdno smo se nasmijali.
“Okej, a kako bismo te trebali zvati?”pitao je Zagor suzdržavajući smješak.
“Onaj Čije Se Ime Ne Smije Izgovoriti!”
Smješak je bilo sve teže držati u sebi.
“Što je tako smiješno?!”viknuo je.
“Bez uvrede, ali to je stvarno glupo ime.”rekao je Dante.
“Da,”potvrdio je Batman. “Zvat ćemo te Mišo.”
“Mišo?”upitao se Voldemort. “Ne prihvaćam taj naziv!”
“Sad je prekasno, Mišo.”rekao sam.
Mišo je postajao vidno razljućen.
“Nemoj se ljutiti, Mišo, nije to ništa osobno.”dodao je Zagor.
“A da me ipak zovete Voldemort?”probao je Mišo.
“Žao mi je Mišo,”rekao je Dante. “Na to je trebalo prije misliti.”
“U redu, kako god hoćete…”prihvatio je Mišo. “I onako nećete biti dovoljno dugo da ga previše upotrebljavate. Da vidimo kako ćete se snaći sa mojim prijateljima!”
Iza ugla se pojaviše još četiri crne prilike.
“Tko su ti ovi, Mišo?”upitao je Batman.
“Nazguli.”rekao je. “Posudio sam ih iz one druge knjige.”
“Ne bojimo se tvojih prijatelja, Mišo.”hrabro je rekao Zagor.
“Da,”potvrdih, “Mišo, spremite se na poraz.”
Tik nakon što sam izgovorio rečenicu, osjetio sam kako me nešto vuče za rukav. Pogledao sam prema dolje te vidio dječaka sa naočalama.

“Dječače, što ti radiš ovdje?”upitao sam ga.
“Ovo je opasno mjesto.”dodao je Walker.
“Ja sam Harry Potter, došao sam vam pomoći.”rekao je.
“Pa nisi li hrabar!”rekao je Batman. “Ajde briši, mali.”
“Ali ne razumijete, ja jedini mogu zaustaviti Voldemorta. Ja sam čarobnjak, znate!”
“Oh, kako su slatki u ovoj dobi!”rekao je Dante.
“Nemamo vremena za gluposti, klinjo. Gubi se, ajde, štura!”zapovijedio je Zagor.
Harry Potter je plačući pobjegao odatle.
“Svašta čovjek doživi u Pak…”rekao sam te zastao kad sam ponovo osjetio povlačenje za rukav. Ugledao sam još jednog dječaka.

“Šta je ovo, neki vrtić?”rekao sam.
“Moje ime je Frodo. Došao sam se boriti.”rekao je.
“Rat nije za djecu.”kazao je Walker.
“Ja nisam dijete!”protestirao je Frodo. “Ja sam hobit.”
“Oh, kako su slatki u ovoj dobi!”rekao je Dante.
“Svakako da jesi,”rekao je Batman. “A ja sam vilenjak.”
“I zmajevi postoje, također.”dodao je Zagor.
“Kidaj mali, dok ne pobereš jednu iza uha.”naredio je Batman.
Frodo je plačući otrčao odanle.
“Jeste li gotovi već s razgovorima?”upitao je Mišo. “Htio bih još i svijet osvojiti danas ako je moguće…”
“Evo, spremni smo.”rekoh.
“Avada Kadavra!”izgovorio je Mišo uperivši čarobni štapić u mene.
Zamislio sam vatrene kugle kako izlaze iz Excalibura te je on izbacio munje prema Miši. Mišina plava zraka sudarila se s mojom munjom i tako su ostale stajati između nas.

Nazguli su izvadili mačeve iz korica te krenuli prema ostalima.
Zagor i Batman su, pošto su najveće face ikada, s lakoćom sredili svoje protivnike.
Walker je uspješno izbjegavao i zadavao udarce sve dok ga jedan nije pogodio malo jače i odbacio na tlo. No tada je izvadio rubac iz džepa…U mislima je vidio prizor svoje bezbrižne mladosti, kada je sa svojim prijateljem veselo trčao po livadi. No prijatelja više nema, a sve što je ostalo od njega je ovaj rubac.
Ispunjen bjesom i novodobivenom snagom, čvrsto je primio rubac te napravio ne jedan!ne dva! Već TRI kružna udarca nogom! Nazgul je beživotno pao na tlo.
Za to vrijeme, zrake su još uvijek bile spojene u zraku. Niti jedna nije pokazivala znakove nadmoći.
Nakon sat vremena Batman je pitao:
“Hoće ovo još dugo? Mi bismo nešto prigrizli.”
“Samo naprijed,”rekao sam.
Mišo i ja prolijevali litre znoja, ali nijedan nije odustao.
“Koliko još?”pitao je Batman umusan nakon što su se vratili.
“Još malo.”rekao sam.
“Mi ćemo bacit belu jednu.”
Pola sata kasnije Mišo i ja smo još uvijek bili u pat poziciji.
“Neću odustati!”rekao je Mišo.
“Niti ja!”rekao sam.
“Pobogu, ovo je prošlo sve mjere!”rekao je Batman. Izvadio je pištolj iz Zagorove futrole te upucao Mišu.
“Mogao sam ga dobiti…”rekao sam.




Post je objavljen 07.02.2006. u 15:51 sati.