Otvorio sam svoje oči u mraku, vidio sam sam samo obrise naslona svojeg stolca. Odjednom, upalio sam male reflektore u očima, koji su bacali svijetlost, nekih 30tak centimetara. Pokušao sam se ustati, ali nije išlo. Samo sam se kao zaljepljen na nekom postolju vrtio iznad svog kreveta. U vodoravnom položaju. who'd like to be such a control freak? Blink. Spustili smo se niz padinu napravljenu od onih malih kristala što se stvore na snjegu i puno malih lizalica u obliku jagode. Kad smo stigli dolje, vidio sam još puno ljudi. pa zamisli ti koji lik, pitao je sestru koje mu traperice bolje stoje, što tek mogu očekivati kakav je u krevetu?. Vidio sam na pola podrapani mjesec i jedan mali tetrapak na kojem je pisalo "jezero". Imao je malo zgužvane rubove. Posegnuo sam za njim. Ne moraš se bojati da ćeš ispasti dosadan, zašto bi bio dosadan? Ne znam. Nisam dosadan. A ne ne. Pitali smo konobara da li možemo uzeti za van. Može se srediti. Rekao mi je da će se javiti a nije, ma zamisli ti samo koji je to lik i onda se još čudi što sam ljuta. who'd like to be such an asshole? Blink. Držali smo mu glavu dok je pokušavao iskašljati istinu o sebi. Samom sebi. why can't you turn and face me? Blink. Bila je grozno nespretna tamo dolje, a glavna playerica u gradu. Blink. Pokušavali su nas uvijeriti da smo svi lijepi i posebni. Mislim da je bilo točnije da smo svi sjebani na neki poseban način. issuses. čangrizavost, sitničavost. well, baby, i'm not having a good time. Blink. Primio sam te za ruku i igrao ti s palcem po noktu od tvog palca. Imala si malu zanokticu i slomljeni nokat. Išlo ti je to na živce. A smiješ se nemoguće bezobrazno preslatko. Volim te.
Post je objavljen 07.02.2006. u 14:56 sati.