Za mnoge sam liječnike ja upravo zločesta mama. Kako? Imala sam u par navrata iskustvo da mi je maleno dijete, dojenče, moralo ostati na bolničkom liječenju. Intenzivnije se liječiti, biti promatrano. OK, protiv toga se ne može ništa. Imamo ustanovu boravka majke uz dijete tijekom dana. I stalno za one koji mogu platiti. Ovo se prvo svodi na stolac uz djetetov krevet. I kvadrat-dva prostora za šetnju. Nema tužnije slike od plača bolesnog djeteta za majkom. Ili vezanog za krevetić da ne bi strglo igle od infuzije! Zato majke borave uz djecu najviše što mogu. Nakon par dana, djetetu je bolje. Skidaju ga s infuzije, djeca živnu. Stanje im je dobro, ne znaju što bi sa sobom. Puštaju li ih? Ne, moraju ostati do izlječenja. Ne bi li djetetu bilo bolje biti doma, maženom i paženom od svih nego prolaziti stres odlaska majke od njega svake večeri ponovno? U tome sam zločesta. Što tada tražim otpust djeteta. Stave naznaku "otpušteno neizlječeno, na zahtjev majke". Neki navode i "nemojte nam doći na kontrolu". Ograničenih ljudi! Nikad ne čuše za psihologiju i dokazan brži oporavak malih bolesnika u naručju majke?
Po tom pitanju preporučujem zločestoću i drugima!
Post je objavljen 20.02.2006. u 08:35 sati.