Daklem, ovo neće biti baš neki članak s glavom i repom. Više baš onako blogerski zapis. Ali vezan je sa stripom pa je zato tu. Daklem (što nit je prava riječ niti bi smjela biti na početku rečenice), sve je počelo s onom viješću da je Frantico zapravo Trondheim.
Frantico, za one koji ne znaju (a trebalo bi sve ove tekstove zapravo pisati kao da čitaju ljudi koji nikad prije nisu ništa o stripu čuli, što je prilično teško kad se više-manje zna da nas čita škvadra koja barem nešto zna), jest francuski stripovski bloger koji je naglo iskočio kvalitetom te posjećenošću (8000 dnevnih hitova), te koji je, prvi od blogera, potpisao ugovor da mu se blog uknjiži te mu je album od 300 strana kod Albin Michela (19 ojra) ove godine i bio nominiran za neku nagradu u Angoulemeu. Super, za čovjeka za kojega nitko nije čuo? Da, ako je to čovjek za kojega nitko nije čuo.
A ako je Trondheim?
Lewis Trondheim, za one koji ne znaju, jest ovogodišnji dobitnik Grand Prixa u Angoulemeu, što znači da je počasni predsjednik idućeg festivala. Grand Prix je zaslužio bivajući jednostavno najbitnije ime u zadnjih petnaestak godina, uz Joanna Sfara i možda Davida B. (Satrapijeva mi je malo previše na jednu notu da bih je trpao u ovaj kontekst, iako je neosporan hit bilalovićevskih razmjera) najkvalitetniji i najsvestraniji izdanak revolucije koja je krenula u okvirima malih izdavača i osvježila francusku BD (strip) industriju nekim novim pristupima i stilovima. Sam Trondheim pretprošle se godine kao umorio i kao povukao (nakon bijednih devedesetak albuma od kojih je tridesetak nacrtao, ostale napisao), ali je izdržao par mjeseci i onda se vratio knjigom "Desoeuvre" ("Besposlen") u kojoj je raspravljao o tome stare li strip-autori loše i treba li seriju vući do u besvijest ili je ugasiti kao što je on, neposredno prije svoga povlačenja, učinio sa Zekanom. Kraj "Desoeuvrea" prikazuje Trondheima ponovo za crtaćim stolom u njegovom dvorcu na selu gdje živi sa ženom i djecom. Sretan, dakle, svršetak.
A ako je Frantico Trondheim?
Nalijetao sam i prije na spomen Franticova bloga, ali nije mi se dalo gnjaviti. Rijetki su, ruku na srce, doista korisni blogovi, a među njima još su rjeđi oni koji su svakodnevni. Dodamo li u tu priču da sam pola dana na dajalapu i slike mi se sporo učitavaju, nisam ni išao provjeriti tko je i što je taj Frantico. Pa ni kad su ga nominirali za nagradu (možda sam tada pomislio kako bih mogao kupiti knjigu, čisto da se ne mučim s ekranom … Tako da me tamo otjerao tek spomen Trondheima. Je li Frantico pseudonim Lewisa Trondheima (koji je, za one koji ne znaju, već i sam pseudonim Laurenta Chabosya)? Hoću li doznati gdje se Trondheim kretao nakon kraja "Desoeuvrea", o čemu sada razmišlja? Hop, kliknuo sam na link i počeo se snalaziti u francuskom poimanju interneta.
(Francuzi me notorno zbunjuju istim. Vrhunac je - moja omiljena anegdota, oprostite ako sam vam je već ispričao - kad sam ispunio elektronski obrazac za pretplatu na Spirou samo da bi mi otpisali: "e, sad ovo isprintajte i pošaljite nam poštom", ali i listanje Franticova bloga je kontraintuitivno! Zašto ne mogu samo izabrati datum, već moram kliknuti i na "čitaj"? Te sam tako, na dajalapu, čitao stranicu po stranicu UNATRAG, otkrivajući Franticovu priču od kraja.)
Već od prve (tj. posljednje) stranice (zapravo pretposljednje, jer je posljednja fotka pite od jabuka čiju ćete svrhu shvatiti budete li čitali od početka, a ne od kraja kao ovaj kreten posvađan s francuskim poimanjem interneta), meni je nedvojbeno da je u pitanju Trondheim. Stil jest pojednostavljen, ali ritam, neki izrazi, struktura gega, a najviše rukopis i okviri oblačića te automobili … To je Trondheim. Trondheim ima blog! Da vidimo što mu se događa?
(Čitajući unatrag, sjetite se.)
Trondheim se vraća iz Koreje (okej, ima smisla, možda je nadgledao proizvodnju crtića). Trondheim priča o nekoj Korejanki. Trondheim priča o dvije Korejanke, od kojih mu se jedna upucavala, ali se njemu sviđala druga! Trondheim, pred odlazak u Koreju, živi sam u stanu u Parizu nakon što je prekinuo s Geraldine! Da li je Geraldine kodno ime za njegovu ženu Brigitte, kao što je Frantico za Trondheima? Zašto su prekinuli? Počinje me hvatati čista žutonovinska tračerska groznica. Nisam ni znao koliko mi je stalo, ne znam zašto mi je stalo … Ne, Geraldine nije Brigitte! Geraldine je neka cura koja se zainteresirala za Trondheima zbog njegova bloga, ali je Trondheim s njom prekinuo jer puši cigarete, a on ima traume jer su njegova oba djeda krepala od raka. I prije Geraldine je u Parizu, nije na selu, nije sa ženom i djecom! Polako shvaćam kako bih htio da idila s kraja "Desoeuvrea" bude istinita, da je moguće biti produktivan, dobar, sretan i bogat. A ne ovaj kaos! Frantico, dakle Trondheim, nema baš para, iako mu blog ide i ima ugovor za knjigu! Sigurno mu je žena uzela i kuću i djecu i sve! Trondheim je seksualno frustriran! Što više idemo unatrag sve više ima gegova o drkanju (plus jedan Miyazakijevski mačak koji predstavlja Franticovu lošu savjest, dok neki Crnac predstavlja dobru)! Trondheim priča samo o jebavanju i drkanju! Totalni raspad slike o njemu! Bude mi ga žao do besvijesti! Ne mogu prestati čitati!
U tom trenutku, otkrivam kako funkcionira francusko poimanje interneta te mi se uspijeva prebaciti na početak bloga. To je prvi siječnja 2005., nepuna četiri mjeseca nakon idiličnog kraja "Desoeuvrea" - tu će valjda biti neki ključ zagonetke, saznat ću što se Trondheimu dogodilo! Gutam prve tjedne: ima drkanja koliko hoćeš, no nema rješenja zagonetke! No, nešto me počinje mučiti? Može Trondheim biti bez para na početku, može čak i imati studio u podstanarstvu kod nekog frenda, ali kako može biti bez posla, totalno nepoznat? Kako može imati dnevni blog, a stavljati izvještaje iz Angoulemea gdje živi kod neke starice koja sigurno nema skener ni fotošop? Kako može …
Polako mi se upali lampica. Malo surfam, čitam koje su dvojbe imali Francuzi. Kristaliziraju se dvije opcije: ili ovo nije Trondheim nego stvarno neki Frantico (koji je taj pseudonim, u samom blog-stripu, uzeo kako bi se u budućoj enciklopediji stripa, tako trondhajmovski, našao između "Franquina" i kod nas nepoznatoga velikana "Freda", autora "Philemona") ili … Ma, kako nije Trondheim?! To je pljunuti i nepatvoreni Trondheim, lupam ja šakom po stolu u praznom i hladnom stanu otvarajući si mogućnost da ispadnem blesav ako se dokaže da sam u krivu, to je Trondheim, a to znači …
… da je Franticov blog lažan.
Blog, za one koji ne znaju, bi trebao biti autorov dnevnik. Ili, ako su zapisi literarni, da se to i kaže. A Franticov blog - uspješno začinjen pravim imenima (Sfar, Melaka, Carali, Boudoin) - jest izmišljotina koja se uspješno (vidi komentare Franticova bloga, na stotine njih) prodala pod pravo. Nešto kao "Fargo". Ili "It's a Good Life If You Don't Weaken". Više kao "Fargo", jer na "It's a Good Life" nisam popizdio.
A na Frantica malo jesam. Jer me prevario. Jer je bio tako dobar da sam, do nekih očitih stvari, bio uvjeren kako pretjeruje samo komedije radi. Jer me natjerao da se zabrinem, i za Frantica i za Trondheima i za, ne znam, sebe i svijet koji može biti tako hladan i okrutan. Što znači da je Franticov blog zapravo maestralno uspjelo djelo.
Ili zlodjelo. Jer mislim da znam kako je Trodnheimov um - i može Trond nijekati vlasništvo koliko želi, može se njegov izdavač praviti mutav, ja ću vjerovati da je Trond do daljnjega - funkcionirao. Čitao je, baš kao i Frantico u jednome od ranih stripova, sve blogove koje je mogao naći i primijetio, pro primo, kako ni jedan od njih nije dnevni. Pa mu je to dalo nužan izazov - ložio se on na izazove od početka karijere - nešto novo u što da zagrize. Pa je primijetio, pro secondo, i kako je besmislena većina autorskih blogova koji se uglavnom sastoje od preplitanja nemanja karijere i nemanja nikoga za tucanje. Pa je odlučio to parodirati i onda nije odolio nego je ponovo napisao roman u kojem se prepliću teme i motivi, opet je uspio obnoviti sebe, zajebati sve oko sebe i napraviti nešto valjano, pizda li mu materina.
Bio je to čudan dan, čudno zimsko veče. Prije Frantica čitao sam knjigu koja me malo rastrojila, usporedo s Franticom čitao sam rukopis koji me frustrirao kombinacijom talenta i uzaludnosti, telefon nije zvonio kada sam želio, bilo je hladno, stranice su se sporo učitavale, iza crnih prozora svijet možda i nije postojao, a ja sam sve jade skoncentrirao na suosjećanje s Trondheimom kojemu, na kraju, moja sućut nije ni trebalo.
Jedan čudan dan i jedan čudan (ipak) članak koji je iz njega prozašao …
(mcn)
PS Franticov blog je ovdje. Izaberite datum i kliknite na "lire".
PPS U interesu samoreklame: Trondheima obilno ima u 2, 7 i 8 broju Q STRIPA te u dva albuma o Zekanu - "Slalomima" i "Atomskom ubrzivaču" - u izdanju More Comicsa i mome prijevodu.
Post je objavljen 07.02.2006. u 01:59 sati.