Marketing
Ubojite misli
Svaki će vam pristojni psihoterapeut reći da niste odgovorni za svoje misli, odnosno fantazije. Stoga, samo naprijed - ne dajte se smesti, zamišljajte što hoćete!
To je domena vaše slobode i ne dajte nikome; katolicima, muslimanima, liberalima, Uvjerenim Hrvatima, majci i ocu, kojem god autoritetu, da se prošverca u komoru vaše intime i kaže - "To ne"!
Kad me netko raspiga - npr. kad me psuju iz jurećeg auta što se u devetom mjesecu trudnoće presporo gegam preko pješačkog prelaza, ja odmah uposlim svoje ubojite misli i na mah se ćutim bolje!
Poželim da pogledom spalim budalu koja se drznula opsovati najmoćniju čarobnicu na Vinohradima i već vidim nesretnog vozača kako leti u zrak u spektakularnom plamenu i eksploziji!
Kad sam posebno nadrkana, pobijem popriličnu hrpicu u jedno popodne.
Mete mojih misli ubojica najčešće su muškarci - i to starije dobi, uglavnom vozači.
Priznajem da sam tijekom godina 'prakse' izgubila baš svaki osjećaj krivnje. Misao o ucviljenoj rodbini žrtava sredim tako što zamislim kako su se i oni riješili mučitelja te mi sa suzama ganuća šalju pisma i telegrame zahvale.
Posljednjih dana nešto manje ubijam, ali sam zato naštancala gomilu (imaginarnih) naljepnica za koje vam treba barem šest mjeseci da ih skinete te ih neumorno keljim po šajbama onima koji se parkiraju tako da zauzmu dva mjesta, ili blokiraju prilaz/prolaz/odlaz drugima. Na njima piše "Ja sam moron + nisam timski igrač".
I hihoćem se k'o Homer Simpson.
Baš sam moćna!
Post je objavljen 07.02.2006. u 01:15 sati.