> NO PICTURE TODAY <
Imam na poslu frenda, ma zapravo, covjek je vec ozenjen, ima familiju i sve to, ima i prek 40 godina...ali mislim, nije ni to sve vazno sad, frend mi je. Jedan od rijetkih s posla, a da je normalan (Mozes takve ljude na prste jedne ruke nabrojit, nazalost). Mozes s covjekom pricat o svemu i svacemu. Ono kaj sam htio sad reci, taj covjek me fakat zna spustit na tlo...u 2-3 recenice me poklopi, i to tako da nemrem nist. Nije to sad da me popljuje ili sta vec, prijateljski mi objasni neke stvari. Doše on i ponekad na blog, kad mu klinac dozvoli da sjedne za komp., i pita mene kaj je za problem, objasnim ja njemu...i opet me spusti na tlo.Pa hebemu....kako to uspijes, Z.????????????????
Eh da, jos jedna stvar, ovaj stih sto sam ga "puknuo" gore nije nikakav odraz mojeg stanja, volim takve stihove, prije sam ih i pisao, ali eto...s godinama otislo i to. Ponekad surfam trazeci samo takve pjesme i stihove, lijepo mi ih je citat. Znaju opustat, barem mene...
Imam ih u kolekciji jos, pa cu povremeno stavit gore.
Pozdrav svima!
Post je objavljen 07.02.2006. u 01:03 sati.