...znaju me svi, prodajem dušu zbog tebe...
Pola duše sam dao neznanima, jer s dušom ode i dio sjećanja...
Čuo sam da se u kvartu pojavio diler koji dila sreću...kvalitetna roba, ali skupa...
Domišljajući kako da najlakše skupim novac da si priuštim toliko priželjivan osjećaj, odučio sam se
prodati drugu polovicu duše...stoga...ostalo mi još 10 grama...gram 200 EUR ili po dogovoru...požurite...još malo pa nestalo...i niko sretniji od mene!
Dodatak:
"tebi se nikam ne zuri - ha ha ha - ni meni... al vrijeme me samo tjera i nis ne
pita... (bezobrazno
od njega, znam, al bonton u svemiru ne postoji, to tek ljudska tvorevina je)
a... moja nacela mi govore... da bilo sta bez pocetka i kraja - besmisleno je!
al... posevit.. se dakako moramo... "
Post je objavljen 06.02.2006. u 22:58 sati.