Prelijepa mi je i nedostižna
kad mi dolazi nečujno
i posve neočekivano.
Savršena kao ništa u mom životu
najavljuje mi se.
Iako me potpuno zadovoljava
i ponekad mislim da mi je potrebna,
iznimno je bolna i nepodnošljiva.
Kao zagušljivi dim polako mi se uvlači
u odjeću i kosu, a pomalo i u kožu.
Prisiljava me na čudne misli
iako opravdane.
Imam toliko drugova a
na kraju shvaćam da sam sama.
Samoća ima moć da me slomi i
da nestanem..
Nestajem...
Post je objavljen 06.02.2006. u 21:51 sati.