Np Lamb of god “11th hour” i SlipKnoT “My plague”
Ljudi moji, kod mene je trenutno u tijeku velika radna akcija izvedena jednim stalnim radnikom koji dobiva naputke iz samog intelektualnog vrha Hrvatske.... dobro, da kažem razumljivim rječnikom: učim anatomiju.....mada, pomalo mi prolazi volja za tim kad čujem kolegu koji ima brata na 3. godini....a na svakoj godini ima jedan JAKO JAKO JAKO težak predmet za položiti na medicini (to je obično onaj s najvećim brojem stranica), onda dođe 5-6 JAKO teških predmeta za položiti (oko 500 str. minimalno) i onda dolaze lagani predmeti (do 300 str.)....u svakom slučaju, kolega kaže da je na 3. godini najteži predmet patologija (to mi je inače jedna od želja za specijalizaciju), i to sa ni više ni manje nego 3000 STRANICA!!!! Cijeli predmet slušaju 20 tjedana, to bi trebalo značiti da na svakom predavanju (tj. ako ga svaki dan imaju) obrade gradivo od 30 stranica...., a ja mislio da je anatomija već nešto teško sa 10 stranica dnevno!
Inače, da vama blogerima odmah pobijem neka stereotipna mišljenja: vi sad sigurno mislite kako je medicina fax za neke genijalce, supermozgove.... NE!!! Ja sam se u ovih mojih 20 tjedana boravka na tom faxu iskustvom uvjerio u to kako uopće ne moraš biti ni prosječne inteligencije da bi prolazio na medicini... na primjer, ja sam odgovarao biologiju skupa s nekim ljudima koji su, bez neke umišljenosti (barem koliko to primjećujem iz druženja s njima) manjeg stupnja inteligencije... ali su dobivali same petice. U biti, inteligencija je MENI pomogla na usmenom, kada sam improvizirao i muljao na odgovorima i dobio 4. Međutim, htio sam reći da tajna uspjeha na medicini kao i na svakom drugom faxu leži u ama barem 95% slučajeva u RADU! Medicinu može proći i položiti i blago mentalni retardirani čovjek (možda bi mu malo duže trebalo) ali samo ako redovito radi. Nadam se da sam tu lekciju još dovoljno rano naučio.... kod anatomije u zimskom semestru i fizike se nisam tog pravila držao....i naravno, pao sam. No, kada sam počeo biologiju svaki dan, barem sat-dva, marljivo i bez iznimke učiti, naravno da sam prošao.
Još nešto moram istaknuti, ima nekih ljudi na našem faxu koji su se upisali tek tako, zato što su im starci doktori ili neke druge visoke face ili zato što su htjeli ispasti pametni, ali oni su fulali fax ako ih medicina barem ne ZANIMA, interesira. Tj. najbolje je onima koji medicinu VOLE, ja sam tu negdje između, ovisno o kojem dijelu medicine se radi. Takvi su ljudi npr. sponzoruše, ili neki koji su završili privatnu školu,.... ja znam neke od takvih i vidio sam da barem 70% tih takvih još nije ništa dalo, ili su dali neke male nebitne predmete (npr. medicinski engleski, wow!). I onda kada se najesen budu ispisivali s faxa i prebacivali na ekonomiju neće reći da su bili lijeni ko guzice nego da im nisu .... profesori odgovarali, ma naravno....
Ako ima možda kojih blogera koji žele upisati medicinu, evo moj popis pravila koji vrijede na tom faxu (to nisam ja smislio, to su nepisana a čuli smo ih na prvom predavanju na anatomiji od prof. dr. Ivana Vintera, predstojnika anatomijskog zavoda)....
- izlasci samo jednom tjedno, po mogućnosti petkom navečer, da ti vikend ostane za učenje
- ako nisi iz Zagreba, vikendom nemoj odlaziti doma (osim ako su praznici naravno) jer time gubiš vrijeme za učenje
- za manje ispite uči barem 3-5 sati dnevno, a za teže probaj spojiti barem 6 sati
- ako ne uspijevaš spojiti 6 sati dnevno za učenje, probaj se riješiti lakših predmeta odmah u predroku i ostavi taj najteži predmet za 9. mjesec... i što prije se počni pripremati za njega, bez iznimke uči i ljeti!
- na medicini ne prolaze genijalci nego radnici
- u knjigama i skriptama ne postoje nebitne stvari – na ispitu te profesor (ovisno o raspoloženju i karakteru) može SVE pitati, pa se potrudi gradivo što detaljnije naučiti i obrazlagati na ispitu
- nagrada za položeni ispit: jedan dan ne trebaš učiti, ali prije prvog predavanja sljedećeg predmeta počni listati skriptu da se upoznaš s njim
- teži predmeti: 1.godina: anatomija, kemija, 2.godina: fiziologija, 3.godina: patologija i patofiziologija, 4.godina: interna, 5.godina: pedijatrija, kirurgija, ginekologija, 6.godina: nema toliko teških predmeta ali se pripremi za diplomski rad, staž i državni ispit
- osim što ćeš se s kolegama družiti tijekom izlazaka na kavu i navečer, probaj se s njima naći kako biste zajedno učili
- NA KRAJU: nemoj si stvarati predrasude u glavi kako će te medicina lišiti cijelog socijalnog života – ako budeš organiziran, dosljedan i vrijedan te SVAKI dan učio, svaki si dan možeš odvojiti i nešto vremena za društvo ili za neke druge aktivnosti koje te vesele
- P.S.: ako iz nekog ispita dobiješ i lošiju ocjenu – bitno je da si ga položio – primjeri dokazuju da petnulaši nisu nužno bolji doktori već su to oni koji uspiju skužiti i naučiti osnove medicine i svojeg specijalizantskog smjera; na kraju krajeva nitko od tebe ne može i ne smije očekivati da ćeš zapamtiti SVE što si učio na studiju...ipak ako ne znaš nešto što bi ti moglo zatrebati u svakodnevnom radu, što prije se uhvati knjige i ponavljaj... DA, DOBRO SI PROČITAO: i PROFESORI zaboravljaju i NAKON 30 godina predavanja još uvijek si moraju osvježavati znanje
- P.P.S: nemoj misliti da ćeš s diplomom i položenim državnim ispitom moći stati s učenjem – svake godine se u medicini dolazi do novih spoznaja i ovisno o tome što si specijalizirao, morat ćeš prisustvovati kongresima zbog tih novih spoznaja i svakih 5 godina polagati ispit o kojemu će ovisiti tvoja licenca i mogućnost rada
Eto.....toliko o tome.....a sada sam htio pisati o onome povezano s drugim dijelom naslova, jednom osjećaju koji se danima pojačava u meni: radi se o MRŽNJI! Koliko je to loš osjećaj, toliko ga ja u ovom specijalnom slučaju smatram barem opravdanim... ako ne i ispravnim....jer se radi o jednoj osobi koju vrlo vjerojatno mrze mnogi: MOJ CIMER! Otkad sam ga onom bludnom spikom otkantao više na svu sreću nema komunikacije među nama ali mi dalje smeta i sama njegova pojava i pomisao da se u sobi kraj moje nalazi ta NAKAZA. Nemam ništa protiv ljudi sa tjelesnim manama, ipak nitko od nas nije savršen (još najmanje ja :D)... ali se čudim kako je kod tog lika njegov tjelesni odraz nekako sličan njegovom duševnom.... dosta je već reći da ima sa 20 godina GRBU NA LEĐIMA! Kad se njegov slučaj proanalizira, s njegovim izjavama i svjedočenjima, to je zato što nije uopće imao socijalni život pa je samo visio nad knjigama. TA se navika u prevelikoj mjeri zadržala i sada na Bogoslovnom fakultetu kojeg on pohađa, mislim stojim iza onih mojih izjava od maloprije, ali on se ipak PREVIŠE trudi oko tog svog faxa: vikendom samo 20 minuta ujutro izađe do dućana i cijeli BOŽJI DAN visi nad knjigama, sluša glazbu, ni s kim nemoj komunicirati (a ako komunicira normalne konverzacije i nema, jer on ne raspolaže ni osnovnim društvenim iskustvom, ispušta u društvu čudne glasove, ponaša se duševno zaostao mada to želi prikriti FILOZOFSKIM raspravama, a na upite zna davati čudne odgovore i općenito se razgovori s njim mogu voditi samo oko najtrivijalnijih stvari kao što su raspored predavanja i ispita na faxu, najdražim bendovima i činjenice da mu je ujutro hladno kad se probudi), o tome govori i činjenica da se svaki put kad ga majka nazove na mobitel počne s njom svađati mada voli isticati kako je veliki kršćanin...znači da već ne zna 4. Božju zapovijed.... a svaki put kad popije malo vode iz slavine počne stenjati kao nimfomanka koja je za ručak gutala 30 vibratora u komadu!
Ono što meni najviše smeta kod njega je ipak činjenica da je picajzla, plačipička, mimoza, što mu svaki komarčev KURAC (oprostite!) smeta. Konkretno: kad on nabija svoj radijski program na ful onda je sve super, ali ako ja u 19h malo glasnije pustim moju glazbu on odjednom isključi radio i kuca mi na vrata te me moli da smanjim glazbu jerbo on ODJEDNOM MORA UČITI ZA ISPIT! I kad svaki dan ide u 22h spavati ja se potrudim i smanjim maksimalno tv-program tako DA GA JEDVA I JA ČUJEM,... no on naravno opet kuca, joj on ne može spavati jer je kroz zid debljine 20 cm čuo kako sam malo glasnije udahnuo....
Rezultat njegovog cmizdrenja je ozbiljno rečeno taj da mi se u zadnjih par dana počeo motati scenarij po glavi kako da ga ubijem (najvjerojatnije proizašao iz moje mržnje prema njemu), koji su zasad samo fiktivni... ali mi je ipak naknadno postalo žao što sam odbio ponudu ciganskog buvljaka na maturalnom putovanju u Španjolskoj da za 3 eura kupim veliku bejbolsku palicu te da VELEČASNOM nabijem staklo iz zamagljenih štreberskih naočala u krhotinskom agregatnom stanju DIREKTNO U OČI!!! Ne znam zašto, ali bi se moglo dogoditi da ako se kod mene jedan dan spoji loša volja, pad na ispitu, ili neka druga glupa stvar i da se on SAMO USUDI POGLEDATI U MOJA VRATA tijekom mojeg low point emotiona da će dotični od bijesa završiti u mojem probavnom traktu – njegova glava u mojoj guzici a ostatak furiozno i brzopotezno kanibalski požderan... bez obzira na to što se on sa 20 godina kad je taj zvonar-crkve-Notre-Dame-suvenir sjevernije od njegove ušljive guzice postao neispravljiv on odlučio otići u teretanu postići nemoguće s obzirom na stanje: da mu se tijelo ispravi... što bi značilo da bih se duže borio s tim osuđenikom na smrt....
DRAGI BLOGERI! Ja sam ipak upoznat s našim zakonodavstvom i katoličkim moralnim vrijednostima pa (barem zasad :D) ne razmišljam o ubojstvu... tim riječima sam više htio iskazati koje je moje mišljenje i emocija prema njemu, to je čisto odraz moje mašte koji će ostati neostvaren...ali što je je....na živce mi ide....
Tako da eto, strpit ću se još do ljeta kada on bude odselio i onda.... PAAAAARTYYYY!!!
Eh da, danas sam već drugi put radno sudjelovao u sekciji... to sam skoro zaboravio reći.... prošli put pošto nije bilo nikoga od profesora, asistentica mi je dala da malo skalpelom i pincetom odljuštim kožu s nosa, vrata i tjemena....nju miris formalina bude u nos a meni ništa :D poslije je rekla da mi je dobro išlo.... a danas joj se nije baš dalo dugo stati pa sam samo uspio očistiti arteriju i venu temporalis te mi je pokazala aurikulotemporalni živac, to je sve negdje blizu uha...., problem je samo bio u tome što sam radio jako prljavim i zamazanim skalpelom....na kraju su mi kirurške rukavice bile zamašćene, i što je još gore, smrad mi je probio rukavice, pomiješao se sa znojem i sad mi ruke kade na leš....OZBILJNO!!! Tj. samo malo, ja to mogu mirisati a da mi ne pozlije.... ali da imam curu morala bi me posebno voljeti da bi mogla trpiti taj miris.....valjda se nađe i takva?! Bar se nadam..... :/
Post je objavljen 06.02.2006. u 17:54 sati.