Stigla san na posa, sva san natecena, kapci kao da sam dobila saku u njih, podocnjaci do poda, glava puca....kako se osjecam, ne pitajte... ocajno... jel to dovoljno....
Jucer san uzela jednu knjigu sa njegove police u sobi, otvorim je kad unutra slike i pismo... Njemu napisala neka zenska, roberta iz italije. i Pise mu kako joj je bilo lipo, kako se sica onog dana u kabini, kako je prvi poljubac bija onako sraman al poosli je bilo lakse, kako ga zeli opet...
to mu je poslala 2003. kad je bija na brodu koji je vozija za Anconu.
Nisam mogla virovat... pisala mui je na engleski.... toliko me to sokiralo, da sam pala na krevet i 10 minuti nepomicno lezala.... suze su tekle u potocima... nisam mogla uopce disat...
Jedva jedvice sam se sabrala i ponovno jedno sto puta procitala prokleto pismo.....
sve mi se srusilo....
Kad je on dosa u sobu, bila sam malo pribranija pa sam ga pitala jeli on sve ove 4,5 godine bija potpuno iskren sa mnom, jeli ikad sa ijednom zenom bija???
Blido me gleda i reka da je bija iskren, doduse da je zna ponekad usrat stvar, al da nikad sa nijednon nije bija...
Ja izvadim pismo i kazem kome ti lazes govno jedno??? Pa ovde sve pise.....
A on poludija, da on nije bija s njom, da je bila na brodu, da su se samo zezali, smijali, da je bila na veceri sa cilom posadom, i da je samo poljubija u vrat i u obraz i da su plesali. i da nista drugo nije bilo...
Meni mrak pred ocima, placem, jecam od boli, derem se kako sam glupa i slipa i ne vidim ono sta mi je cilo vrime bilo servirano pred nosom....
Pala sam na pod i plakala... Uzela sam jaketu u dnevnom boravku, njegovi su me samo blido pogledali sta je sad.... i rekla da odlazim... On me tako jako uhvatija za ruke i reka da necu nigdi otic.... da me ne pusta..... pokusavala sam se oteti al nisam uspila.... jecala sam tako glasno da su me mogli i njegovi cut. Pitala sam ga zasto radi budalu od mene.... zasto je takav...
a on je opet ponavlja da nije ima nista s njom.... ja u to ne mogu virovat, rekla san mu... zasto bi ti inace napisala ovakvo pismo, zasto???? ako niste nista imali ??????
Boze moj mili, koliko sam prolila jucer suza, mislim da danas vise nebi bilo nijedne da klizne niz moje lice.....
Cilo popodne smo se svadjali, razgovarali,plakali..... reka je da se on ne srami nicega, da ce bez problema doc i mojim i svojim roditeljima pred oci sa pismom .... jer da nije nista lose ucinija... da se nema cega bojat ida svima moze pogledat u oci, te da toliko makar duguje mojim roditeljima koji su ga tako primili u kucu.
Reka je da je ikad mislija imat ista sa drugom da ne bi dosa kod mene, da ne bi planira neke stvari, i da me ne bi nikad molija da mu se vratim kad bi se svadjali i da bi ujutro u sobi samo me pustija da odem...bez iti malo pitanja...al da to ne zeli.... i da nikad mu nije palo na pamet bit sa drugom, jer da covik na dvi stolice ne moze sidit.... a onda da ne zeli od mene pravit budalu, jer i da je bilo tako onda bi me ostavija....
Al zasto je ona njemu napisala to pismo???? to mene muci...mene muce rici u tom prokletom pismu.......
reka je da mu je za sta sad nisu blize te osobe da me moze odvest k njima da mi ispricaju svoju verziju..... (cura je u italiji, a on joj zna brata, isli su zajedno u vojsku, znaju se vec dugo godina, i da viza vi njenog brata i njenih roditelja ne bi nikad nista ima s njom=)
Reka mi je da sam trazila od njega da se maknem od svih i da je to ucinija,.... makar iz stotog puta..al da je to ucinija, radi mene, i da je reka nikolini da joj se ne moze vise javljat jer to njegovoj curi smeta.... i da njega nije briga za te prijateljice i za to sta ce ko govorit...da je njemu stalo do mene...i da mi to zeli i dokazat.....i da je tragicno to sta se vise ni ne javlja prijateljici koju zna cili zivot, i da mu otac cak kaze zasto joj se ne javis kad dodju u njen ducan, a on svaki put rece pa ima posla.... necu je sad smetat.... cak ga je i otac pita jesi se ti s njom sta posvadja?? (valjda se njihovi starci isto znaju). I da zeli da me usreci onako kako nikad dosad nije..... i da me ispuni tom ljubavlju koja mi toliko triba....
sve u svemu, razgovor se svea na to da on nije ima nista sa nikim i da zeli bit sa mnom, a ja sam stalno ponavljala da ne mogu u to virovat, i da mi pismo kopa misli....
Posla sam doma, jedva sam se uspela uz skale, noge nisam mogla pomicat, ukocile su se bile ....
Usla u kucu, rekla samo svojima dobra vecer i otisla spavat. mama je nakon desetak minuti dosla da vidi di sam,....i onda poludila na mene kad je vidila da placem, pitala me sta mi je.... pa sam joj nesto onako kroz suze rekla....a ona ... napala me.... da jesam ja normalna, da sam ja previse ljubormona, da meni svaka sitnica smeta...da trazim savrsenstvo... da sta sam ja njemu dirala njegove stvari.....
ubile su me njene rici...totalno su me jos vise pogodile..pa su jos i braca dosli, oni su poludili, jedan je reka da ce odma otic njemu na vrata i naprokidat ga, jer ja sam njihova jedina sestra koju nece niko zahebavat... mamu sam istirala iz sobe, nisam mogla sad podnit da me i ona kudi i ne zeli shvatiti....
Malo posli se opet vratila u sobu, i pocela mirnije pricat... rekla je da se smirim, da to nije prvi put da placem zbog tih gluposti, da ona to nece dozvolit, da ce on doc sutra pa ce mu ona ocitat bukvicu.... i rec mu ili neka bude sa mnom ili neka ide ca.... i da se njoj gadi sve to...i on dolazi kod nas kad oce, i ja ostajem kod njih..... i da joj je vise pun qrac svega... i jos mi kaze eto vidis sta ti je duga veza....
rekla je da je ona na mojoj strani, al isto tako da sam pretjerala u nekim stvarima i da se moram sabrat, da sam ja jedan crv sumnje koji ce uvik u meni bit,...... i da ima puno povjerenja u dragog, ida ne misli da on moze toliko glumit...kaze nema ni kad nista ti napravit iza ledja kad ste stalno skupa..... rekla sam da je to tako sad kad nije na brodu.....
ona je rekla da se na brodu uvik rade neka cuda, al da onda je red da to ja ne saznam...a s druge strane ako je njemu do toga da onda ne mora bit sa mnom.....
rekla je da ce mu sve zivo rec sutra...tj danas.....
taman dok mi je ona pricala, on mi posalje poruku:
- Jube ne mogu da sutim moram ti rec da bi volija da sam sada tu ispred tvojih roditelja i da im i ja kazem istinu jer neman sta krit ni bizat od istine neman se cega sramit nisam nista lose i pokvareno ikada uradija tebi iza ledja volim te i ne zelim te izgubit a nadam se da cu ovo kazat tvojima volim te -
Procitala sam je mami,a ona odma i sta ces sada kceri???? Rekla sam da necu nista, da me pusti ....
Onda je i otac dosa, pa me jos pocea i zezat, i kaze mozda ti je kceri moja sve to namistaljka, znas kakve su zene.... nemoj se puno sekirat, izgladit ce se to vec.....
i onda su me pustili ...... ostala sam sama, u mraku sobe, sa crnim mislima u glavi.... sa velikom boli u srcu.... sa tugom u ocima.... ni sada ne znam sta cu..... al znam da me nenormalno boli....
Neka se drugi raduju
Za mrvu ljubavi
Nismo svi rođeni,
Brodovi sreće odlaze
Odlaze da se ne vrate.
Neka se drugi raduju
Neka me noćas ne oplakuju,
Jer čemu život, čemu sve
Kad sreće nema za mene.
Još jedna, evo, pada noć
Mladosti moja, zbogom moram poć
Visoko među zvijezdama
Da nađem mir, da nađem sna
Gdje ljubav moja počiva!
Za mrvu ljubavi
Nismo svi rođeni,
Godine sreću odnose
Odnose al' je ne vrate.
Post je objavljen 06.02.2006. u 08:07 sati.