Marketing
Mala škola foto filozofije - No1
U zadnje vrijeme zapazio sam impresivan rast fotografskih blogova kao i onih koji periodučno pokazuju svoje fotografsko umiječe..
Neki od njih su i Alterego, Juliere, Marisi , pusher, Jedan trenutak , blog koji se gleda, foto blog, fotko fotko ,
Art photo, Darius, Mudri, Ljubicazubica, my best pictures, fiat punto , kreativni foto kutak, Short-term memory loss, Mil Palabras, čička foto blog, picture perfect, creativo, objektiv, ink, rock foto, pinkey eye,, andrej, fotografska odiseja, svantevid, N-vision ... sorry ako sam koga izostavio, iako vjerujem da jesam...pa ako mi ukazete na gresku, rado cu je ispraviti ;)
Fotografijom možemo bez riječi opisati svijet oko nas, no da fotografija nije samo jednostavno škljocanje možda znate već i sami.
Ovaj moj blog i nije baš , fotografski, meni je fotografija samo sredstvo ne i finalni proizvod, no opet je najvažnije pričanje priče slikom.
Tekst koji je pred vama prvi je dio malene škole fotografije, no u njoj vas neću naučiti fotografirati. Za to postoje bezbrojne knjige i tutorijali na internetu.
Ovdje ću vam pomoči da shvatite fotografiju. Suživite se sa njenim nastankom i filozofijom.
Uputiti vas da ju razumijete i možda počnete i razmišljati fotografski.
No počnimo od početka.
Fotografija je izum koji je brzo osvojio svijet, uvukao nam se pod kožu i postao sastavni dio života. Okružuje nas na svakom koraku, gleda s naslovnica novina, jumbo-plakata, postera, razglednica, sa stranica knjiga, časopisa, osobnih dokumenata, interneta .
Bez fotografije se ne može.
Prati nas u obiteljskim albumima od rođenja, prvih koraka, rođendana, školskih priredbi, proslava, vjenčanja…
Ubacila se u sve ljudske djelatnosti i postala nužnost u industriji, znanosti, sudstvu, medicini, trgovini…
Na njenim se temeljima uspješno razvijaju i ostali masmediji poput filma, videa, televizije… Dokazuje istinitost, ali je i savršeni način manipulacije mišljenjem. Sposobna je u isti tren pokazati golu činjenicu, ali i savršenu zabludu. Svejedno da li je definiramo kao amaterizam, dokument ili umjetnost, ostaje savršen odraz vremena, čuvajući zarobljeni djelić sekunde za budućnost.
Danas malo tko nema fotoaparat, a u civiliziranom društvu ne postoji osoba koja nema neku fotografiju, barem vlastitu na osobnoj iskaznici. No, svakomu je bitno kako će ispasti na slici- čovjek je ipak vizualno biće, a naš nas ego rijetko ostavlja ravnodušnim prema vlastitom izgledu.
Sredinom 18. stoljeća u Francuskoj je vladalo blagostanje, ali raspadao se feudalizam, a jačao je utjecaj novih građanskih klasa i ljudi željnih samopotvrđivanja. Portreti su tada bili jako popularni.
Portretisti su se morali prilagoditi novoj klijenteli koja je željela što vjernijim portretima oponašati plemstvo, ne bi li se osjećali izjednačeni. No, i cijenom se trebalo prilagoditi novim mušterijama, pa je portret-minijatura postala vrlo unosan posao, a izrezivanje silueta zanimalo je one malo plićeg džepa.
Na prijelazu u 19. stoljeće nastaje tehnika fizionotrasija koju je izumio francuski graver, nastojeći smanjiti trud i skratiti vrijeme te povećati prihode (porazne zbog ionako velike konkurencije). Konstruirao je spravu koja mu je omogućila kombinaciju dviju različitih tehnika: gravure i siluete.
Fizionotrans je umijeće graviranja zamijenio s malo spretnosti, a skupa gravura polako je izumirala. Iako fiziotransija nema nikakve veze s otkrićem fotografije, može se smatrati njenom idejnom pretečom.
Fotografiju je izumio 1824. godine Nicephore Niepce, porijeklom iz ugledne i bogate burgundijske obitelji. Zbog socijalnog položaja imao je dovoljno sredstava i slobodnog vremenaza amaterski istraživački rad koji je među onodobnom elitom bio itekako in, a pogotovo moderna kemija.
Niepce je, kako to inače biva, umro u bijedi, ostavivši iza sebe neprihvaćeno djelo kojemu je posvetio život i imetak. Njegov prilično primitivan izum usavršio je slikar Daguerre stvorivši diorame.
Marketinški snalažljiviji, uspio je uvjeriti nekoliko sponzora u važnost izuma koji je dospio i do pariške skupštine. Razmotrivši izum francuska je vlada učinila ono što bi mogle proučiti i slijediti sve sadašnje: otkupila je njegov patent za lijepu mirovinu i na sjednici Akademije 1839. godine proglasila ga javnim dobrom dostupnim građanima.
Popularnost i zanimanje za fotografiju doživjelo je nevjerojatan bum! Svi su htjeli isprobati i eksperimentirati s novim izumom. Kako je izum bio opće dobro fotografiju su zgrabile i ostale zemlje. Zbog ekonomske isplativosti otpočelo je natjecanje u usavršavanju kamera i pribora. Zdrava konkurencija proizvodila je sve savršeniju opremu, a kamere su bivale sve manje i sve dostupnije širem pučanstvu.
… nastavljamo, jel'da ?
Post je objavljen 06.02.2006. u 09:00 sati.