Marketing
...želim biti netko drugi...
Heh...želim da mi dani budu ispunjeni srećom...želim vratiti vrijeme...želim cijeniti ono što sam imala...želim ne uzimati stvari zdravo za gotovo, a pogotovo ne nečije osjećaje...želim ga zaboraviti...želim nestati na neko vrijeme dok prođe, a proći će, mora...to je jedino što me općenito drži...činjenica da je sve prolazno...ne znam što više boli...činjenica da sam ja kriva ili činjenica da nismo više zajedno...jedna drugu povlači...ali prva više boli...toliko bih toga htjela napisati...mrzim ono što jesam, to već dugo znam i želim to promijeniti, želim sebe promijeniti...oduvijek sam od ljudi do kojih mi je stalo i koji su me samo htjeli utješiti...bježala ili im se potpuno davala...ovo drugo mi je bila velika greška prije, nekada...djelomično se zato i jesam tako negativno postavila prema njemu... ali ta negativnost i odbijanje bila je još veća greška i sada ne znam...ne znam tko sam i što želim biti...ne znam čemu sve to zapravo...zašto uopće biti sretan kad će se to sve jednom pretvoriti u prah...ali gore je truditi se biti nesretan jer se tada izgubiš...postaneš netko tko ne živi...netko kome dani prolaze u glumi, pretvaranju...postaneš hladnokrvna kuja koja ne cijeni onog i ono što voli...ironija je da ću se sada na neko vrijeme maknuti i od najboljih prijatelja samo zato jer su preiskreni...govore naglas ono što ne želim čuti...znam da me svi krive za ono što se dogodilo...znam i da jesam kriva...imam osjećaj da je prebrzo odustao, ali kad razmislim ja bih na njegovom mjestu odustala puno ranije, tj. ja i jesam odustala, odmah na početku svega...žao mi je što ne mogu biti u njihovoj i ponajviše njegovoj blizini...sve me asocira na nešto što želim zaboraviti...želim zaboraviti da sam ja bila ta koja je sve uništila...zašto i ova veza nije završila kao i ostale...bila bih sretnija da mi nije stalo...heh...tako je to kad pokušavaš natjerati druge da te mrze, na kraju se zgadiš sam sebi...al još mi negdje u zraku visi ono «nije fer»...imam osjećaj da svi imaju pravo na drugu priliku osim mene...evo i sad glumim žrtvu...a to ne želim...dino, jelo, tihana, ines, demba i krivače...volim vas sve, ako se na neko vrijeme udaljim od vas, dopustite da vam se vratim jednog dana kada dođem sebi...a hoću, znam da hoću kada ne budem više imala gdje bježati, a tada promijenite ono što jesam...oprostite za sve...poosa...a vi ostali uživajte mi i dalje... ;)
Naučila sam da...ako se naučim živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje...još to samo treba primijeniti na vlastitom životu...
Post je objavljen 06.02.2006. u 00:00 sati.