Šumarak, daleko od svega, a pogotovo od ljudi. Porodica vukova na okupu, stari vuk toča bolne stražnje šape u žutom, okrhnutom plastičnom lavoru. Mama vučica s naočalama na njušci štrika šarene, plavičasto sive džempere podmlatku, dok mali vučići slažu legiće i povremeno se, ne preglasno, prepiru koji ide kamo. U sredini proplanka, među njima, gori lagana vatica, nije još ciča zima. Ranovečernje se zvijezde pomaljaju na još bljedunjavom istočnom nebu. Sve je tiho, jedino vučica dok štrika polako i tiho popijeva neku sjetnu melodiju, tu i tamo prekinutu kratkotrajnom svađom juniora oko konstrukcije legića. Mir se spustio na svijet.
Post je objavljen 05.02.2006. u 22:59 sati.