Čitajući knjigu ovog gore naslova, autora Davida K. Shiplera, naiđoh na jednu zanimljivu priču koju vam želim prenijeti jer riječ je o odnosu vječite napetosti u kojoj žive Arapi i Židovi tamo negdje nama daleko. Slijedeća priča dobro dočarava kako ijedna od tih dviju strana teško priznaje patnje one druge strane.
U knjizi autor priča priču Armenca Alberta Agazarina, koji živi u Starom gradu u Jeruzalemu i koji sebe po kulturi i pripadnosti smatra i Armencem i Palestincem. Predaje na Sveučilištu Bir Zeit na Zapadnoj obali i bavi se odnosima s javnošću.
Pa citiram riječi tog Armenca: "To je vrlo jednostavno, kao da se neka kuća zapalila i nečija kuća gori, pa je on (Židov) iskočio kroz prozor, bježeći od vatre. Pritom pada na leđa drugog čovjeka(Arapa). Slomi mu vrat. Onaj kojem je slomljen vrat kuka, a kad kuka, onda dobije prvi udarac:`Zar ne vidiš vatru? Zar ne vidiš moju kožu?` `Ali stvarno me boli vrat.` Dok izgovara riječi vrat, dobiva udarac koji mu slama ruku i kaže:`Kog si vraga to učinio?Što sam ti uradio?` Ovaj mu slama i drugu ruku. Slama jednu kost za drugom, dok neprestano izgovara:`moja koža`, `vatra`, `gle mi ogrebotina i ožiljaka`. Čovjek koji je iskočio kroz prozor odlučuje drugoga čovjeka ili ne vidjeti, ili ga u mraku slomiti, ili ga želi učiniti nevidljivim. Prvo što moraš priznati jest legitimna patnja onog drugoga. Kad to učiniš, onda je glavno pitanje riješeno."
Danny Ganotter
Post je objavljen 05.02.2006. u 19:34 sati.