Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xiola

Marketing

Dobrodoslica Rvatima u Londonu od strane dijaspore

U slavi i cast Ribafishu Marisi odluci napravit velebnu dobrodoslicu u rvackom stilu: odvest ga na dernek. Uglavnom, to bi bili sazetak i bit citave price, ali mora se to malko razvodnit u doljepspomenutim naskrabanim redovima, odnosno paragrafima.

Bilo je puno pitanja koja su morile i nju i mene: jel' ide on clubbing? Jel' njemu smetaju gejpederi? Jel' on pije? Jel' on slusa elektro? Rojila su se, dakle, takva pitanja i svakakve dvojbe. Desavala su se raznorazna kolebanja u nasim prepametnim glavama. Sto znaci ic na dernek? U globalu to znaci otic negdi di se mrda guzicama na ritmove nekih zvukova, te sveopce pije, i jos pije. I onda se ide natrag doma. Otprilike tako nekako.

Sa planinarskim ruksakom se uputih u Marisi (i Brusa, dabome). Ponajprije zato jerbo trebah prespavat tamo. A Marisi, kao prava domacica koja brine, nema rezervnog jorgana, ni deke, niti ikakvog drugog pokrivala. Dakle, moradoh ponijet deku sa sobom iz pripizdine u velebni London. Oh, ironije, oh, patnje! Docim izadjoh iz pripizdine sjetih se da ijopet spektakularno zaboravih ponijet vecspomenute Bajadere i jos neke pizdarije. Srkanje mozga od strane Marisi zagarantirano. Tako da docim prijedjoh granicu bez tepiha Marisinog i hodnickog praga odlucih obznanit na velika zvona da nista ne nosim. Ocekivano me ispsovala na pasja kola, ali je nisam bas previse fermala jer upravo u tom trenutku Brus i ja se cmakasmo u obraze nam rujne.

Vec odmah na pocetku fotografski snimih Cimerovu kupaonicu i sobu. Naime, Marisi se sama ponudila da mi ih pokaze u njihovoj punoj ljepoti u stilu: "Nu, 'os vidit Cimerovu sobu kako je neuredna?" Ja kao hinim neku nezainteresiranost, a u biti mi srce lupa ko dvotaktni benzinski motor. Pa i nije bila bas tako neuredna. I primijetih da je micao madrac (naime, nije vise u sredini sobe, sad je uza zid - hm, mozda to ima veze sa gejpederskim seksom, pitam se potiho i pokusavam ne fantazirat previse).

Dobro. Prva prepreka savladana. Sta sad? Ajmo gledat novu epizodu CSI:NY. A Ribafish? Ma ono, sta sad, malko cemo prikasnit, big deal! Marisi i ja zakljucismo (a za taj zakljucak mentalni napor je jednostavno bio fenomenalan pa nas je malo to i izmorilo): volimo sve gledat sa titlovima (titlovi za gluhe i nagluhe osobe). Iako, Brus i ja smo kvarili ugodjaj Marisi pronicljivo upozoravajuci na sve nebulozne detalje u seriji, kao, na primjer, Stella Bonassera u dekoltiranoj majicici na bretele ide radit ocevid na licu mjesta. Buahahahaha, vicemo Brus i ja. Odjebite i jedan i drugi u peteroskocima i ne kvarite mi iluziju, vice Marisi.

Onda je pocelo: hm, ne znam di cemo otic, za polugejpederski klub trebamo bit freaky obuceni, a vas dvoje (to je bila aluzija na Brusa i mene) se bas niste potrudili. Seretski se cereci pokazem joj moj glavni adut iz rukava: mini haljinu bez rukava. "TANDRC|!!" bijase njezin odgovor. Takodjer problem je predstavljala cinjenica da je Ribafish doso sa jos 4 muskarca. Koji nisu gejpederi. Ni polugejpederi. Padaju mi na pamet deve i usice igala. Brus je takodjer nesto gundrao jerbo ce omjer zena i muskarca te veceri bit jedno 2:6, sto mu nikako nije odgovaralo. Jer naime, obicaj u Brazilu jest da bude sto vise zena u drustvu, a sto manje muskaraca. Obrnuto nikako. To mu se kosilo sa tradicijom.

Zavrsio CSI:NY. Brus se nesto razbahatio te mi otvorio pivu. A ja sam poznata po tome sto najsporije jedem i najsporije pijem. Onda smo se nesto zadimili cudnovatim duhanom. Marisi je skakutala u njezinoj i Brusovoj kupaonici jerbo ju je dekoncentrirala mokra spuzva. Koju je htjela da Brus pokupi. Brus je nije fermao. Odnosno, ignorirao ju je maksimalno. Sto je proizvelo jos vecu nervozu u Marisinom organizmu. A vrijeme je i dalje teklo. Odnosno, kasnili smo. Terminalno.

Iako kasnismo Mairis je nasla vremena da mi obznani cinjenicu da misli da su mi se smanjile sise. Pokusala sam hinit razocarenje, ali zapravo sam bila sretna i vesela. Naime, oduvijek sanjam o manjim sisama. Ispunjava li mi se to zelja moja vjecna? Ne usudim se ni pomisljat na to.

I proslo je bilo 10-ak minuta dok krenusmo. Brus je odlucio nosit bocu pive sa sobom i potezat hodajuci mondenim ulicama Nezavisne Republike Zone 1. Na sveopci mrak na ocima Marisi. "Nije pristojno lokat javno ovako na ulici!!!" zgrozeno se mrstila ona. A Brus je samo slijegao ramenima i reko da on tu bocu mora popit. I da ce je fino diskretno nosit u jaketi. Dakle, Brus je pridonio jedan osebujan seljacki element ovom izlasku sto i nije bilo tako lose.

Ravno pola sata nakon ugovorenog termina spazismo smrznutog Ribafisha koji sa kutijom ljesnjak cokolina cvokoce ispred ulaza na podzemnu. Zaletismo se svo troje u njega ko traktor na nizbrdici. I tako zapocinje vecer par Rvata i jednog Brazilca u bespucima Londona.





A u slijedecoj epizodi (slijedi kratki opis): dojmovi rvacki i ini o Londonu, alkohol, Brusova nezainteresiranost i, kasnije, vesela razgaljenost, naroljani Cimer pipa Xiolu, East vs. West Coast rap skola, slike sa zmijama i gusterima i sveopca cika i vriska.

Blago Londonu sa nama!

Post je objavljen 05.02.2006. u 19:12 sati.