Šampioni se rađaju, to su veoma snažne ličnosti koje su u stanju odoljeti svim izazovima sudbine, koji moraju savladati sve prepreke pred sobom i u ravopravnoj borbi sa također jakim ličnostima, izbore pobjedu. Nama su poznati mnogi šahisti s velikim mogućnostima i izuzetnim talentom, pa ipak, oni nikada nisu postali svjetski prvaci. da bi se osvojilo ovo zvanje potrebna je kolosalna unutarnja snaga. Nije neophodno da se ona svakodnevno manifestira, ali u pojedinim trenucima, naročito onim sudbonosnim, šampion mora vladati ogromnim kapacitetom misaonog procesa, eksplozivnog inteziteta i izuzetnom snagom volje. Pamtimo s kakvom su neslomljivom voljom, silinom i energijom stremili i išli ka najvišem šahovskom zvanju, Talj, Fischer i Kasparov. Suprostaviti im se, pružati im otpor, bilo je sa pshološkog stajališta, veoma teško, ako je uopće i bilo moguće. Svi oni, dok su bili mlađi, nisu zali za kompromise za šahovskom tablom, iako su im karakteri i mogli biti uravnoteženi.
U prirodi je ljudi da sebi odrede cilj kojem teže, oni naivno vjeruju da je najteže dostići ga. Nažalost nije tako, davno je još uočeno da je daleko lakše osvojiti titulu šampiona nego nositi je i zadržati je. Točno je da put ka šahovskoj "kruni" traži titansku silu i kolosalni rad. Ali ovladavši, da upotrijebim Botvinikov termin "kapom monomaha", šampion uzima na sebe još veće obveze. S jedne strane on je primoran postići vrhunske športske rezultate, a s druge strane ostati dosljedan, pripadajuće mu, stvaralačke linije. Više od toga, šampion, kao lider šahovskog svijeta je obvezan formulirati svoj odnos prema šahu i poslužiti kao ideal drugima prije svega kao utemeljitelj novog pravca koji izražava njegove stvaralačke ideje.
Tako je uvijek i bilo. Botvinik je , npr. uveo naučni prilaz šahu. Smislov je pak, priznavajući zakone i načela koje nije mogao ne cijeniti, ipak prioritet davao intuitivnim načelima koje je Talj kasnije doveo do vrhunca.
Post je objavljen 05.02.2006. u 17:07 sati.