Znameniti skladištar diskonta «plati i nosi», Trebor Dingdon osjetio je gorak okus vrška korneta kojeg je s vidnim zgražanjem do kraja pojeo. Zimski sladoled bio je bljedunjava inačica pravog sladoleda i Trebor ga je s negodovanjem uzeo. Želja za sladoledom bila je jača od lošeg izbora, a između prilično sasušenih baklava, poprilično sasušenih alvi, skoro potpuno sasušene kremšnite i pvc sladoleda potonji je bio ipak manje lošija opcija.
Gorčina koju je osjetio nemilice ga je vraćala u djetinjstvo.
«Mama, mami, mamice, nemoj, molim te, nikome reći da sam papao svoje ba.»
«Neću Trebore, neću nikada nikome reći da si jeo govna. Ti si moje najveće zlato i mama te nikada ne bi izdala.»
«Majko, ti si najveća majka od svih majki i kad postanem slavan kupit ću ti najljepši buket sa stotinu bijelih i crvenih ruža.»
«E moj Trebore, ako već sada jedeš govna, teško da ćeš u životu išta drugo jesti», pomislila je mati i lijevom, žuljevitom rukom pogladila Trebora po kvrgavoj glavici.
«Alime, nešto ti je gorak ovaj kornet, opet si čistio uši?», ozbiljno će Trebor prenuvši se iz sjećanja.
«Jebem ti sestra, da ti jebem mama!», bijesno će Alim, prijeteći žlicom za sladoled.
Alimov je otac prije trideset godina stigao iz Kosova, i bio je pekar, a Alim je jednog dana, kad mu je otac zbog neplaćanja poreza završio u zatvoru, odlučio postati slastičar…
I tako bi priča išla u nedogled, slagalice intrigantnih riječi nastavljale bi se jedna na drugu, čitalac bi iznalazio prividna rješenja, a kritičari tvrdili kako je Da Vincijev kod spram Pajaziti Alimijevog nalik prvaškoj priči iz Smiba… ali… priča je ovdje sasvim drugačija.
Trebor Dingdon nije znao što da radi sa svojim nekontroliranim emocijama i sve prisutnijom ksenofobijom prema uvoznim slastičarima, pekarima i buregdžijama i svoj je Sangreal tražio u vršku običnog korneta čije je okus bio prilično identičan onom cerumena iz uha.
Niti je Trebor Dingdon bio Robert Langdon niti je kornet zamislio Da Vinci. Sve je to bila velika zabluda i jedina je istina da je Trebor kao beba iz kahlice kušao vlastito govance.
Tu nema mjesta intrigama ni velikoj teoriji zavjere, tu nema prostora da se razvije krimić bestseler, tu nema ničega osim gorčine okusa mazivom iz uha umašćenog vrška korneta i pobuđene uspomene na isto tako gorak okus ljudskog izmeta.
Trebor Dingdon bio je predodređen da jede govna.
Post je objavljen 05.02.2006. u 17:14 sati.