Vrijeme je da se sve stare stvari pospreme. Soba je prepuna požutjelih novina i knjiga, izlizanih albuma, usput pokupljenih papirića i odbačenih stanica. Golema usta crne vreće s nestrpljenjem očekuju masnu gozbu. A moja krila čekaju oslobođenje od tih utega.
Još jedan, posljednji dodir i sve ću predati na brigu nekom drugom meni u nekom davno zaboravljenom vremenu i prostoru. Još jedan, posljednji pogled i ponovno ću uvjeriti sebe da je to jedino što mogu i moram učiniti.
Jer… svaki list nosi tvoj otisak, svaki cd tvoj glas, posteljina – miris: previše je tvojih djelića, a premalo tebe uz mene.
Post je objavljen 05.02.2006. u 17:08 sati.