nestati...da me više nema.Negdje otići, gdje me nitko nezna..negdje početi iznova...bez svih ovih sranja, bez svih ovih starih osoba. Ali onda stanem i pomislim, pa svugdje su ista sranja, svugdje su iste osobe..sve će biti isto! Sve..na ovom svijetu jednostavno nigdje nemožeš početi iznova, jednostavno moraš zaboravit na sva sranja i krenut dalje...koja je svrha života? nemam pojma..ako netko zna samo neka mi kaže. Jednostavno je to sve..rodiš se, mučiš se i umreš! i šta to ostane? ništa...nitko te se ni neče sječati više, odlaziš u zaborav, još si jedan čovjek od mnogih..nikoga nije briga! Ovaj svijet je u kurcu..ja nikad nisam tražila da me moja mama rodi, ali sam se ipak rodila..neznam dali s razlogom, ali nadam se da da. Jer, neznam, neželim postići nešto veliko u životu, jednostavno želim uživati u sitnicama i ne misliti o sranjima! Ali to mi ne uspjeva...previše se brinem za sve, previše razmišljam o svemu..onda sam u totalnoj bedari. Ali znam da nebi mogla živjeti bez mnogo njih, jednostavno..kad sam s tim osobama, ne mislim o sranjima..ali kad one odu, opet ista monotonija! Sranja..čini se kao da se sve samo meni događa..koda su svi sretniji..koda su svi bolji od mene...neznam zašto mi se to čini, ma možda je to istina..ali znam da nemogu pobjeći, jedina utjeha su mi moji prijatelji i obitelj..ali ponekad ni to nije dovoljno! zbog puno toga žalim u svome životu i ne pokušavam ponavljat takva sranja, ali stalno ih ponavljam i onda se kajem..žao mi je! baš bi htjela bar na trenutak, na sekundu..biti negdje gdje mi je lijepo...negdje gdje sam prihvačena...bilo gdje samo ne ovdje...ali kao što se kaže "dom je tamo gdje si ti"..ali sumnjam da to vrijedi za mene..ja koda da ne pripadam ovome svijetu, jednostavno se nemogu ukolopiti...neznam..neznam..al ono, sranja se događaju i događat će se još dugo...ae, ljudi...htjela sam ovo napisat, došlo mi..pusa, uživajte, dok još možete =)
Post je objavljen 05.02.2006. u 12:20 sati.