eh...sinoc me ubilo mnogo stvari...
1.prijatelj se drogira i to ne necin bezveznin nego
teskin stvarima.nezelin spominjat ime jer bi to bilo
i meni tesko...tesko mi je samo se sitit toga...
2.sinoc san bila na domu i to poprilicno u kurcu
i depresija me tako pucala da to nisu bile istine,a
da i jos k tome dodat triba normabele...svi me
pitaj sta ce ti to?to mi pomaze da buden sritna
na neki period i onda da zaboravin sve...znan da
je lose,onako i ovako san po prirodi suicidalna,a
sada jos vise...nezelin zivit,neda mi se,neman razlog
3.jedna pozitivna stvar koja se sinoc dogodila je da
san vidila svog prijatelja koji je posebni prijatelj i s
njin san pricala skoro cilu vecer i covik je super i zaj
mi je iako smo se dogovorili da cemo se cesce vidit
znan da se to nece dogodit...eto i sad to opet ispada
negativna stvar cile veceri...
evo za kraj jedna moja lejm prica:
Sjedeci na suncu imala je dojam da je cijeli
svijet njen.Sunce svojim zrakama osvjetljivao
joj je lice dok joj je vjetar njezno nosio kosu
i prodirao u svaku poru njenog lica.
Sjedeci tako prisjecala se svih trenutaka svog
života.Svaka slika imala je tisucu boja i svaki
trenutak tog trena cinio se lijepim.
Imala je neki san,neku viziju...
Viziju boljeg sutra.
Sjetila se njega.
Njega koji joj je život ispunio tugon i gorcinom.
Nije htjela opet bit tuzna ...
Nije htjela bit zaljubljena...
Sunce su prekrili sivi,teski oblaci i pocela je padati kisa.
Shvatila je da je vec kasno...
opet je zaljubljena...
Post je objavljen 05.02.2006. u 10:57 sati.