Što ostat će jednom od mene
Kad' usnama sudbinu dotaknem.
Samo tužne pjesme,
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.
Heroji ne plaču
I kad gube pobjeđuju
Heroji ne mole
Zube stisnu i prebole.
Što ostane jednom od čovjeka
Kad istina na vrata pokuca.
Samo tužne pjesme
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.
Eto rukometaši izgubili...a šta se sad tu može,ništa.
Šuker mi je sad na msn-u svašta ispričao o tome svemu,al' ne kužim se ja previše.
A malo su se izgleda naši opustili,Francuzi,u punoj formi igrali. I eto...kolko je samo njihov golman imao obrana. Pih...
Sutra za treće mjesto igramo. Nije loše,al' definitivno je moglo biti bolje.
U gradu je bilo,pa recimo,zanimljivo.
Ljiljić i Kruno su zajedno.
Jedan kreten je bacio stolicu i pogodila je mene,točnije,u palac lijeve noge. Boooooliiiiii!
Vidjela sam Ivana. Malo popričali,platio mi jedno piće. I tako...
Nešto se dogodilo,al' ne znam jel ono što mislim da je,pa neću o tome pisati,prvo treba provjeriti.
Saznala sam nešto grozno,u vezi dečka jedne osobe,strašno! Zašto ljudi varaju jedni druge?!
Jedan dečko iz N.Sela,koji je vidio mene i Ivana jučer,prvo me zezao,ako to mogu tako reći,a onda me zvao da me nešto pita. Uglavnom pitao me šta je to s Ivanom. A šta to njega briga?!
Vidjela sam Delovely, Damira,al' on mene nije skužio. Ma nije ni bilo puno ljudi u gradu,baš je bilo...pomalo bezveze.
Šuker je sav u bedu. Napisao je post o tome,pročitala sam ga. Ništa ne kužim,kaže on da je tako i bolje. Pa dobro onda.
Pogledala sam Batmana,sviđa mi se. Ljudi,ako ste u mogućnosti,pogledajte ga!
Sad idem spavati,jer previše se svega dogodilo danas. Too many informations...
Laku noć...
Post je objavljen 05.02.2006. u 01:14 sati.