-Pao sam ispod šankaaaa, napio sam se ko majkaaaa- tak je nekak započela moja večer u petak, a bila sam sasvim trijezna. Koleginica iz kvarta, Štefica iz Prepuštofca i njezin mladić Slobodan iz Vrbofca odveli su me na dugoočekivani koncert Vatrogasaca u Ksetu. Kad su, diljem zemlje poznati Ličani ubacili svoju kasetu prepunu hitova i sve prisutne poslali u pičku materinu, mladići crvenih lica (80% dečkići, 20% žene) sretno su vikali još još!!! Nabrijana rulja se tukla i gurala, a mi smo pijuckali pivu. –Nekak smo prestari za ovo- kazao je Slobo. I tak smo popili par pivi, možda tri, možda pet a možda sto. I tu smo se totalno otkačili na poznatu skladbu Nema ograničenja, obradu nešto manje poznate pjesme No limits istoimene grupe 2Unlimited sa istoimenog albuma. Trio Štefica Slobo i Leo bijo je u ekstazi i tada smo shvatili – nismo mi prestari za ovo, već pretrijezni! Nakon 101 pive, Štefici se u očima pojavio onaj poznati sjaj koji sam zadnji puta vidjela jednog četvrtka kad je u Spanku otela Kizi mikrofon i đitru te zapjevala narodne popevke iz svoga kraja. U Klubu studenata Elektrotehnike ostali smo do fajrunta i vikali «još još», a tu i tamo bi ubacili i pokoje «pederi, pederi». Obzirom na omjer žena i muškaraca te na količine istočene pive, ja sam bila vrlo poželjna takoreći žena na tom glazbenom zbivanju. Jedan od mojih udvarača izgledao je kao oni kaj po noći spavaju na vrećama brašna, a ujutro pečeju bureke. Nekaj mi je pokušal reći, ali je zamijetivši blagost u mojim očima, na kraju ipak od toga odustao.
Sljedeća destinacija – Spank! Isto neki dernek! Kako sam kasnije saznala, mimoišla sam se s drugom Hazenfeferom za kojih pol ćuke. Začudo, u spanku nije sviro Kizo. Tu sam srela kolege sa Fakulteta političkih nauka – Ivicu koji radi u onoj brošuri, kak se zove, e da 24sata, Miroslava iz slavonskog glasa i Picolovca iz NL-a. Sto piva okuražilo me da Miroslavu konačno priznam da je pravi udav, da je uvijek bio udav i da će uvijek to bit! Picolovac i ja smo se dobrih pola sata zlobno smijali na račun mog bivšeg momka. Drug Picolovac rekao mi je još nešto, što me jako razveselilo. Čitavim putem do kuće slatko sam se smijala i skakutala ko tenkre. «E dragi moj Leo, nisi ti više Teletabis!»
Leo "Danny Ganotter" Pakšu
Posebna opaska za druga Vepra - sve se gore navedeno zbilo - gdje drugdje nego - u mom kvartu
P.O. za H. von der H. - hvala na mineralnoj vodi i one dve, tri pljuge te posebna zahvala za animiranje malobrojnih posjetitelja Kluba66 i to onim slatkim malim pokretima lijeve ruke koji dobro pašu uz pjesmu Manje vina, manje vina
Post je objavljen 04.02.2006. u 23:16 sati.