Vratio sam se s priprema zapravo veseo. Već neko vrijeme sustavno radim na ukidanju svoje izoliranosti i socijalnim sposobnostima. Hesse je samo ubrzao stvar. Nije riječ o konformizmu, što bi zapravo većina ostalih (znači i ja sam jedan) weltschmerzerskih i povremeno angsty tinejždera pomislila kad bi bilo riječ o razgovoru sa "normalnim" ljudima. Predugo ostajanje u samo jednom toku i jednom krugu ljudi može te ukalupiti u samo jedan oblik, a činjenica je da je čovjek sposoban za mnogo, mnogo više. Kako se smatram jackom of all trades, odlučio sam pokušati nemoguće. Slagati se sa drugim ljudima, a ostati svoj. I zapravo, kad sam to odlučio i počeo provoditi, uspjeva mi nevjerojatno. Ja jesam ponekad tipični osamljeno izolirano deprimirani (kvazi ili post ili polu... whatever) intelektualac, ali s druge sam strane blago (and I use the term loosely) narcisoidno društveni frik koji uživa u tuđem društvu i u upoznavanju novih ličnosti (likova), te istraživanju njihovih posebnosti. Zvuči čudno, znam... ali što je dosada u ovom blogu bilo standardno?
Don't answer... It's one of them, howd'ya put it... Rhethorical questions. (mini nagradna igra, otkud je citat?)
Uglavnom, vratio sam se s priprema zapravo veseo. Upoznao sam mnogo pozitivnih i zanimljivih ljudi. Neki mi se nisu svidjeli, neki jesu. Neki su bili ispranih glava, neki su bili fascinantni. Kod kuće me dočekala topla večera, ali nije mi se nakon nje dalo ponovo sjediti. Sjedim u školi sličnim institucijama 6 dana na tjedan, pa sam odlučio da se nakon večere prošećem. Stao sam usput u videoteci i posudio si Der Untergang (prevedeno Hitler: Konačan Pad ili kako već), pa nastavio dalje. Bila je pomalo ledena noć i čitavo sam vrijeme imao osjećaj da me netko prati. A grad prazan i šuplji kao kinderjaje. Dobro, kinderjaje ima iznenađenje unutra, a iznenađenje sam i našao kad sam stao u Pivnici. Jedan od mojih poznanika (namely, bivši prijatelj koji se ponaša previše umišljeno i pokroviteljski da bih ga smatrao prijateljem) je sjedio na katu (btw. studira na prestižnom faksu i uvjeren je u svoju svijetlu budućnost u mraku korupcije i politike), te pio bambus iz plastične boce. Po smiješku na njegovom licu, mogla bi se zaključiti i konzumacija nečeg drugog. Kraj njega, još jedan mumificirani klon, koje sam možda spominjao.
Brza definicija klona. Znate sve one pankere, metalce, alternativce i sve ljude koji se daju opisati tom jednom riječju jer se svi ponašaju, oblače isto, a sve ostalo smatraju glupim? To su klonovi. Među klonovima se nađe nešto autentičnih, ali ti su rijetki. Svi ostali su samo zabludjeli u paklu konformizma. Osoba se ne može (ne smije) samo jednim aspektom, no oni se tog jednog aspekta čvrsto drže i zanemaruju samog sebe. Za daljnju definiciju možda napišem još jedan post.
Vidjevši ta dva stvora (koje mogu komotno nazvati poznanicima i koje bih inače izbjegavao jer ih smatram glupima), odlučio sam se na jedan eksperiment. Mogu li biti svoj kraj njih, ponašati se normalno i živo mi se fućkati? Borba vlastite volje protiv nagona uklapanja i prepuštanja tuđim voljama. Sjeo sam, pozdravio, iz pristojnosti upitao kako ide školovanje. Uspješno sam odbacio nešto napada na moju ličnost kako bi me se ismijalo za zabavu prisutnih i zapravo uspio izdržati pola sata. Nakon što sam dobio dosta dobar uvid u njihove ličnosti (čak i na one koji su kraj nas nonšalantno igrali biljar i povremeno sudjelovali u razgovoru), zaključio sam (što već znam) da su ta dvojica budale. A ipak nisam se dao podjarmiti i konformirati. Ne mogu to u potpunosti objasniti bez kakvog takvog transkripta razgovora, ali ne namjeravam odavati previše osobnih podataka.
Po povratku kući, padao je snijeg. Bila je pomalo ledena noć i čitavo sam vrijeme imao osjećaj da me netko prati. U međuvremenu, snijeg se topio na mojem licu. Živjela lirika.
Glazba: Blue Öyster Cult - Dominance & Submission
Kierlan Darkskye,
Stroller
Post je objavljen 04.02.2006. u 22:36 sati.