Još u ono vrijeme kada se pokrenulo zbivanje u ovome svijetu prvim spojevima gena, bilo jest nešto, što kao skrb bijaše. Uvjeti su stvoreni za postanak, a i po njima ljubav kojom krenulo je postojanje. Dočekano bijaše posteljom majčine utrobe. Kretao je život ljubavnim darom. Kao da oduvijek postojalo je čedu što dolazi. Ljubav majke i brižnost oca iskazivali su svakoga od nas. Svijet nas je očekivao. Ljubavlju postadosmo. Ta kako bi drugačije onako nejaki kada skoro iz ničega nicao je život naš.
Radost izčekivanja kada srca radila su u istome tijelu; kada je svaki treptaj majke bio treptaj zajednički; kada je nemir čeda bio nemir zajednički; kada je majčina ljubav bila sigurnost čeda. Darovao se život, darovala se ljubav.
I bijaše još i trud osamostaljivanja tijela i funkcija, ali ostade veza viječna. Veza po ljubavi zauvijek zacrtana, oduvijek očekivana. I svako nejače kroči u život svoj svijetom nam zajedničkim. Stvarao se novi svijet, novo viđenje, nova osobnost.
Brižni treptaji majke ostaju viječno. Ono nejače viječna je slika u srcu svake majke, ali i oca. Ta koga bi imalo da nije njih? Poziv je to ljubavni, poziv što život u svijetu održava. Koliko li ljubavi u tolikim opranim kakama, usnulim okicama, dječjem iskrenom osmijehu!
Neizmjernost duše punila je ljubav za koju se sve u života prima. I u najtežim trenucima svijeta voljeni su uz nas, pa i kada nisu kraj nas. Kao najveća vrijednost života, ljubav je u njegovoj osnovi iskazujući se u odnosu prema svijetu. Ljubav nam je osnova, ma i neznali. Ona je utkana u naša postojanja.
Svijet međutim često nije milostiv. U njemu je i ono što razlikuje ovo i ono. Kao da postoji i ono što nije ljubav, što stvara odluke. Jest ljubav ovdje ili nije? I pitao sam se često gledajući tugu. Znam, priča se, a i vjerojatnost je velika da je tako bilo. Bojište pred kraj ili po kraju bitke! Stojim u zamišljenosti svojoj. Ljubavi gdje ode? Ispružene ruke, krvave, što ljubav traže. Majke što još i neznaju da njihovi maleni za nečije ideje odlaze. Maleni što im usadiše gledanja i mišljenja njihova. Maleni što im mržnju usadiše kao sredstvo ljubavi prema vrijednostima takovim. Majke i očevi, tko će izravnati tugu vašu? I zavaravanja nekim vrijednostima što su na na livadama pustim, sniježnim vjetrovima zavijenim, kao kvazi vrijednost su. Znadete li vi što ratove vodiste u prošlostima? Znadete li što danas nove nejake učite o vrijednostima života. Znadete li što je ljubav?
Što je s ljubavlju majki onih koje neprijateljima nazivate. Vidite li bol na sve strane? Svijete stani! Kuda ideš? Zar to je put života?
Znadete li da osmjeh djeteta ne poznaje granice? Znadete li da ljubav ne poznaje granice? Znadete li da iskra u očima ne poznaje granice? A granice postadoše iz nemoći, da ljubav ovaj svijet vodi. Imamo li još šanse?
I nije to tako samo u ratovima, mada se tamo najjasnije vidi što vrijednosti života nisu. U nekoći ljubavi onih, što kormilo uzimaju, carstvo je neznanja o vrijednosti života. Računi ih vode. Zbrajanja i oduzimanja. Vide li zapišano i musavo nejače u blatu i prašini. Zar i to nije svijet? Kada to nejače stasa, što će u srcu njegovom počivati? I njegova je majka ljubavlju ga dizala i suzama zaljevala njegovu budućnost. Svijete stani! Kuda ideš? Zar to je put života?
Krava što tele podiže ljubavlju što život znači. Jeste li gledali kravlje oči? Tog divnog stvorenje što i nas ljude hrani. Jeste li se zapitali, da je u hrani toj, što mlijekom je zovete, utkana i ljubav krave. To je biće kojem ne uzvraćamo ljubavlju.
Što mislite o onim razigranim letećim lopticama. Vidite li, je li i to ljubav? Gledao sam te vrapčiće kako se igraju u malo porasloj travi. Kao djeca su. Što mislite, vole li oni? Osjećaju li ljubav?
Pogledajte cijeli svijet. Zar nije sav od ljubavi?
Znam za sumnje u stanjima bolesti. Ali znam i za snagu ljubavi i vidim da mjesta je za sve u svijetu ljubavi. Bolest nastaje u disproporcijama i u tijelu i van njega.
Gledam sve ovo i vidim lutanja. Vidim nemoći i neznanja. No znajte, srce je da voli. Poslušajte ga.
Svim majkama želim ispunjenje ljubavi prema njihovim malenima, ma koliko veliki oni bili. Svoj djeci želim da imaju sretne roditelje.
A voljeni su u našim srcima, jer srca za njih kucaju.
Dragi moji prijatelji pokušavam nešto o vrijednosti života reči, jer reči bi štel .....da ja vas volim.
Mladen
Post je objavljen 04.02.2006. u 22:35 sati.