Još nikad nije stari kesten
Uživao u sjaju danjem
Ko jutros, kad je cijelo jato
Vrabaca zaživkalo na njem.
Prenaseljene su mu grane.
U krošnji mu je čudna vreva.
Hiljadu malenih života
Na njem se prepliće i pjeva.
Možda ćeš ipak - rekoh sebi -
Još radost osjetit, što jesi.
Tu svijetlu popudbinu ptičju
Na neizvjesni put ponesi!
Post je objavljen 04.02.2006. u 21:31 sati.