Ovo je žena svjetskog talenta i mogućnosti. Došla je iz Istre da pomete sav kvazi-jazz onom lakoćom kojom Franci Blašković mete prljave kapitaliste sa teritorija svoje republike. Republike Istre, Istra mu materina. Lik je car.
Gospođa (vjerojatno) Obrovac izdala je peti album, prvi za diskografsku kuću Aquarius Records. Možda niste nikad čuli za nju no ako ste gledali hit film «Što je muškarac bez brkova» pisca, kroničara i humoriste Ante Tomića, to je ona žena koja pjeva song «Pišem prismo, tinta mi se proli / daleko je onaj tko me voli…». Pjesma iz Republike Istre savršeno je pokupila mentalitet dalmatinske zagore u kojemu su jedino kamen i predrasude vječni. I par protupješačkihmina da se zgodno nađe...
Album zatvara ista stvar u prearanžiranom izdanju, a između njih stisnuto je jedanaest skladbi od kojih je devet skroz novih a dvije su sa prošlog izdanja u promijenjenom ruhu.
Gospođa Obrovac je i skladateljica i autor svih tekstova i flautistica i pjevačica i količina njezinih kvaliteta je daleko veća od granica ove države. U prilog ovoj skromnoj tvrdnji ide činjenica da je 2004. godine bila nominirana za BBC3 Radio World Music Awards i to dvije kategorije.
Nastupa i stvara sa Transhistria Ensembleom, a ovaj album je nastao u samo tri mjeseca. Dajte joj tri puta toliko i stvoriti će remek-djelo.
(Aquarius Records)
Post je objavljen 04.02.2006. u 20:49 sati.