Po nekim je stvarima znanost daleko nadmašila religiju u izazivanju strahopoštovanja. Kako je moguće da gotovo niti jedna od glavnih religija nije promatrala znanost i zaključila: "To je bolje nego što smo mislili! Svemir je mnogo veći nego što je rekao naš prorok.
Veličanstveniji, istančaniji, otmjeniji. Mora da je Bog bio veći nego što smo i sanjali?" Umjesto toga oni kažu: "Ne, ne, ne! Moj je bog mali bog i ja želim da takav ostane". Religija, stara ili nova, koja bi naglašavala veličanstvenost svemira, kako je to otkrila suvremena znanost, bi mogla osigurati pričuve dubokog poštovanja i strahopoštovanja, što teško mogu izazvati uobičajena vjerovanja. Prije ili kasnije, takva će se religija pojaviti...
Nedostaje nam suglasje o našem mjestu u svemiru. Nema opće prihvaćene dugoročne vizije cilja naše vrste - osim možda, samog preživljavanja. Osobito u teškim vremenima postajemo očajnički čeznutljivi za ohrabrenjem, postajemo neprijemčivi za litanije velikih degradacija i iznevjerenih nada i mnogo radije želimo čuti da smo posebni, bez obzira na izrazito tanko pokriće. Ako nam je potreban mali mit i obred da nas provede kroz noć koja izgleda beskrajna, tko između nas ne bi imao simpatije i rzumijevanja? No, ako je naš cilj, međutim, duboko znanje, a ne plitka sigurnost, dobitci te nove perspektive daleko nadmašuju gubitke. Kada smo jednom savladali naš strah što smo sićušni, našli smo se na pragu ogromnog svemira koji izaziva strahopoštovanje, koji do krajnosti čini patuljastom , u vremenu, prostoru i mogućnostima, čisto antropocentrističku pozornicu naših predaka...
Vizije koje ponudimo našoj djeci oblikuju budućnost. Važno je kakve su te vizije. One često postanu proročanstva koja vode duhovnom ispunjenju. Snovi su zemljovidi.
Ne smatram neodgovornim opisati čak i najpogubnije budućnosti; ako ih želimo izbjeći, moramo razumjeti da su one moguće. No kakve su alternative? Gdje su snovi koji motiviraju i nadahnjuju? Mi čeznemo za realističkim zemljovidima svijeta koje možemo ponosno dati našoj djeci. Gdje su kartografi ljudske svrhe? Gdje su vizije željene budućnosti, tehnologije kao alata ljudskog boljitka, a ne kao zapetog oružja usmjerenog na naše glave?
Post je objavljen 04.02.2006. u 18:58 sati.