Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonistički obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i priče o njoj potječu isključivo iz literature i legendi, čiji se korijeni mogu naći u srednjem vijeku kad su ljudi počeli kombinirati kršćanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje početkom 17. stoljeća s progonima vještica.
Ponekad sotonistički svećenik stavlja hostiju u vaginu zene s kojom ce imati spolni odos tokom mise, ili je odnos analan. Riječi molitve se čitaju naopačke, od kraja prema početku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obično za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobadjanje tzv. energije nakon spolnih odnosa.
Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896., mada je posve sigurno da su se takve crne mise održavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeća. Najvjerovatnije su začeci crne mise nastali kad su čarobnjaci i magi počeli koristiti neke dijelove kršćanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slučajevim ciljevi bili zli, doslo je do perverznog okretanja katoličkih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se održavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonisticke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a služile su ne kao parodija kršćanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Međutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbačene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik štovanja.
Post je objavljen 04.02.2006. u 15:22 sati.