dodiruješ plastiku očiju prikovanih na katodu.
nemir u grudima smiruješ povremenim odlascima među pločice.
tamo sjediš, ponekad drkaš.
svejedno, petkom si sretna od jutra. teško je izdržati samo zadnji sat.
toplo je. čak je i trava pod tobom topla. pokušavaš glavu postaviti tako da u vidnom polju nemaš ništa osim neba. danas je čisto, bez ijednog oblaka. kad uspiješ, kad ne više ne vidiš krošnje u kutovima slike, gubiš i osjećaj prostora i vlastite pozicije. samo te mravi povremeno vraćaju u stvarnost.
otvorenih očiju ležiš u krevetu. pokrivač te boli. udoban položaj je nešto o čemu više niti ne razmišljaš. odustaješ i od usmjeravanja misli. zaspati? jalova nada.
pokušavaš zbrojiti sve što znaš i osjećaš i biti dobra. pokušavaš ne činiti zlo. pokušavaš biti sretna. pokušavaš izbjeći sve teško i ružno. pokušavaš ne vidjeti one kojima je teško i ružno. pokušavaš ne vidjeti ništa i zaboraviti sve osim neba.
stvarno svašta... ljudi su danas sasvim popizdili...
Post je objavljen 04.02.2006. u 14:34 sati.