Budući da sam u svim ostalim blogovima koje sam pročitala našla nešto o ljubavi....ispričat ću i ja vama svoju priču...makar me to još uvijek boli-znam da će kad-tad proći...bila sam s tim dečko 9 mjeseci...9 predivnih mjeseci....koji će mi zauvijek ostati u sjećanju...!! Inače nisam od onih cura koje se zaljube na prvi pogled, kod mene je to dosta dugotrajan proces...uvijek sam voljela biti slobodna..raditi što poželim...izlaziti...obožavala sam rizik i opasnost, za to sam i oduvijek živjela...al tada je on ušetao u moj život...i nekom igrom slučaja-zaljubila sam se u njega...s vremenom sam ga zavoljela..nije mi više bilo ni do šmekanja..ni do brijanja...htjela sam samo njega! Punih 9 mjeseci nisam pogledala nijednog drugog frajera...za mene je postojao samo on...kao i za njega samo ja...(barem sam ja tako mislila)...Kako sam samo bila naivna, kako sam mu slijepo vjerovala?! I to zbog čega?? Zbog svojih feelinga prema njemu...zbog jedne "stvari" ljubavi... Počele su kružiti glasine da me prevario...i to ne samo jedanput...pored mene imao je još par brijačica s kojima bi se zabavljao subotama kada bi ja ostala doma...al ja nažalost, nisam u to vjerovala...ja sam radije vjerovala svojem "ljubcu" koji se kleo u našu vezu koja mu je bili "najvažnija" da to nije istina...iznevjerila sam svoju vlastitu ekipu kojoj uopće nisam vjerovala jer sam bila uvjerena da me žele odvojiti od njega jer zbog čiste ljubomore...al svaka istina uvijek ispliva na vidjelo-pa je tako i ova!
U mom životu pojavio se njegov dobar frend s kojim sam s vremenom došla u jako dobre odnose...i tada mi je on priznao čitavu istinu...još ni danas ne znam zašto sam tom dečku povjerovala...al jednostavno, nešto mi je govorilo da mi on ne bi lagao...Kada je moj dragi konačno shvatio da ja sve znam...nije mu preostalo ništa drugo nego da prizna...nisam znala ni sama kako da se osjećam...al bio je tu jedan jako poznat osjećaj...osjećaj boli! Pitala sam se šta mu je to značilo..zar su mu one bile važnije od mene...šta je s time htio postići...zašto je uništio nešto što je bilo toliko dobro zbog nečeg prolaznog?? Bilo je tu brdo pitanja..al odgovora niotkud!
Samo sam shvatila da nije zaslužio nijednu moju suzu koja je isplakana za njim..al tješi me pomisao da će mu se jednom sve vratiti...vratilo se i meni..tako će i njemu...Zbog jedne stvari ipak jako žalim: šta nisam vjerovala ekipi koja je oduvijek bila uz mene...ipak prešli smo preko svega i sve su mi oprostili...ACO,SPEEDY,BRACO,BUJO,DARIO,SANJA,NADA,ROMINA,ANDREA,FABRE,DANIEL,IGOR, BOJAN....S O R R Y T E....VI STE NAJBOLJA EKIPA NA SVIJETU...a ima još nešto...htjela bi zahvaliti osobi koja mi je priznala cijelu istinu (on će se sam prepoznati)..makar je to značilo staviti prijateljstvo na kocku s mojim dragim....iz ove priče sam izvukla staru dobru pouku....DEČKI DOLAZE I ODLAZE, A PRAVI PRIJATELJI OSTAJU....vojim vas...kiss...