MASOVNO SILOVANJE ZENA U RATU U BIH I PODUZETE AKTIVNOSTI U PROCESU REHABILITACIJE(2)
NI JEDNA ZRTVA NIJE OSTALA BEZ POSLJEDICA.Poznato je da,u poredjenju sa drugim katastroficnim iskustvima,nasilje ucinjeno covjeku od strane drugog ljudskog bica ostavlja najteze psiholoske posljedice.
Sada,nakon nekoliko godina koliko je proslo od prezivljenog nasilja,susrecemo se sa kasnim psiholosko-psihijatrijskim posljedicama seksualnog i drugog zlostavljanja.
Te posljedice ukljucuju snizeno samopouzdanje,snizeno samopostovanje,ankisioznost,depresiju,snizenu koncentraciju,nocne more,stid,krivnju,oslabljen identitet zrtve.Nailazimo na osobu izmijenjene personalnosti koja sebe dozivljava trajno izmijenjenom,oslabljenom i nema nade da ce ikada vise moci funkcionirati u skladu sa svojim spolom i svojom ulogom u familiji i drustvu.
Ako znamo da zena predstavlja matriks familije onda je jasno sta je bio cilj torture i razaranja zenine personalnosti.
Posljedice takvog cina ne mogu ostati bez odraza na djecu i familiju kao nukleus drustva kao i na drustvo u cjelini.
Takvoj zeni je neophodno pruziti medicinsko-psihijatrijsku pomoc.
Pristup je multidisciplinaran.Potrebno je pruziti psihoterapijski tretman,opci medicinski i ginekoloski tretman.Istovremeno je potrebno pruziti i odgovarajucu pomoc familiji.
Podcrtavamo znacaj ginekoloskog tretmana jer se time zena oslobadja nepotrebnih strahova,sto moze sluziti kao dobra priprema i uvjet za psihoterapijski tretman.
Psihoterapijski tretman je od kljucnog znacaja za zrtve seksualnog zlostavljanja.Silovanje ostavlja zenu u stanju konfuzije sa osjecajem stida i krivnje,a da zrtva nije svjesna da taj stid i krivnja treba da pripadnu onom ko je pocinio nasilje.
Izgledi za spontanim izljecenjem nisu povoljni.Stanje,naizgled,moze izgledati poboljsano inkapsulacijom traume,kada se traumatska sjecanja nastoje konzervirati i potisnuti.
Medjutim,inkapsulirana trauma predstavlja uvijek potencijalnu opasnost zbog mogucnosti disrupcije potisnutog sadrzaja i bolnih emocija u zivotnoj situaciji koja u momentu podsjeti na vrijeme traume i prezivljenog nasilja.U psihoterapijskom tretmanu se osobi koja je prezivjela seksualno i drugo zlostavljanje pomaze da svoja fragmentirana sjecanja slozi u jedan mozaik,da prepozna emocije koje su pratile prezivljeno nasilje,sto kao krajnji cilj ima uspostavljanje kontrole nad prezivjelim nasiljem,kontrole nad svojim tijelom,osjecanjima i svojim zivotom.
Tako prezivljeno nasilje postaje stvar proslosti individue,a psiholoska energija se oslobadja za konstruktivnije funkcioniranje u sadasnjem zivotu i buducnosti.
Psihoterapijski proces se odvija u atmosferi podrske,egalitarnosti.
Psihoterapeut mora imati visoku dozu empatije,humanosti i lojalnosti prema prezivjeloj zrtvi nasilja,sada klijentu.
U lijecenju i rehabilitaciji zrtava prezivljenog silovanja i drugog nasilja veliku ulogu ima podrzavajuci stav familije.
I u psihoterapijskom tretmanu kao i u stavu familije treba poci od vec navedene postavke da silovanje nije agresivna ekspresija vec seksualna ekspresija agresije,te da generalno spada u nasilje izvrseno
nad ljudskim bicem.Karakteristicno za BiH je da je vrseno seksualno zlostavljanje i nad muskarcima,sto govori u prilog tezi da su tim aktom izvrsioci nasilja tendirali da pokazu svoju moc,a nemoc i bespomocnost zrtve.
Za zenu koja je prezivjela seksualno zlostavljanje vazno je razumijevanje i protektivan stav i muza i drugih clanova familije.
Protektivan stav treba biti odmjeren i ne treba da ide na stetu individualne slobode i samostalnog funkcioniranja osobe koja je prezivjela nasilje.Ona se treba podrzati da povrati sve svoje kapacitete za adekvatno funkcioniranje u svim aspektima svoje uloge u porodici i drustvu.
Generalno,za uspjesnu rehabilitaciju zene,zrtve seksualnog zlostavljanja POTREBAN JE ADEKVATAN ODNOS SIRE DRUSTVENE ZAJEDNICE.
Moralno-pravno priznanje drustva bio bi neophodan okvir za rehabilitaciju.Tako bi drustvena zajednica pokazala da se ogradjuje od nasilja nad zenom i da ga osudjuje.Zeni bi to umanjilo osjecaj stida i krivnje i pomoglo da status zrtve preuokviri u status aktivno prezivjelog.To bi,takodjer,znacilo da drustvo nece popustiti tendenci"conspiracy of silence"-zavjeri sutnje,potiskivanja traume i njenih posljedica,sto je sudbina dosadasnjih nasilja pocinjenih nad zenom u ratu.
DR SABINA POPOVIC
Ljekar,specijalista-psihijatar.
Direktor UN Centra za zrtve torture u Sarajevu.Saradnik Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH.
DR ALMA BRAVO-MEHMEDBASIC
Psihijatar,magistar psihijatrije.
Saradnik UN Centra za zrtve torture u Sarajevu.Saradnik Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH.
Post je objavljen 04.02.2006. u 11:01 sati.