Dragi brate,
čitam tvoje pismo, pa ga opet čitam...
Onda ga iskopirah i ubacih u post, ali namuči me to što su se slovni znakovi naši hrvatski pretvorili u neke čudne zvrčke te potroših nešto vremena da to ispravim ne bi li čitatelji nesmetano mogli uživati u duhu tvojem i mudrosti tvojoj koju sa mnom dijeliš.
Pametni smo, pametni, ali nismo veliki zato što smo pametni nego zato što si ti cenat-dva viši od Ivana Balića, genija rukometne igre, a ja sam od Ivana tri centa manji, ali sam viši od Marka Popovića, playmakera finog našeg košarkaškog. Ali košarka me još boli pa neću o njoj.
Kad bi se jedan od nas popeo drugom na ramena, dosegli bismo impozantnu visinu od gotovo tri metra, što nije malo, nikako, a toliko iznosi širina rukometnoga gola koji naizgled nehajno, ali pouzdano brani Vlado Šola, koji je viši od tebe, ali ti si puno ljepši, iako se mora priznati da je Šola vrlo šarmantan i simpatičan lik. Lijep si skoro ko Balić, više si onako bouvijevski tip, vitak i profinjen, dok je on onako umiljati mediteransko zavodnički tip.
Ne znam što bi bilo kad biste se potukli. On je kao rukometaš navikao davati i primati batine, ali ti se ipak na pragu kung fu majstorstva... no što biste se tukli, čemu bulažnjenje. Ti si mi brat i znaš koliko te volim, a i Ivano mi je jako drag jer je toliki genija za rukomet da to nije istina.
Odavno mi jedan sportaš nije bio tako mio, još od maestralnih majstorija Mikija Rapaića u kvalifikacijama za prošlo nogometno EP. E, Miki je bio car. Cico, selektore, povedi ga bar u šoping, zaslužio je minulim kulstvom i dobrotom koju je širio, širi i širit će je i nadalje.
Kad uskoro stigneš iz srca dekadencije, iz Sauronova dvora globalizacije, pogledat ćemo utakmicu u kojoj će dekadentni Francuzi, narod koji je dao velikane poput Artauda, Geneta, Camusa, Viana, Queneaua, Pereca, Cendrarsa, Zidanea, Henryja i Becketta, koji je mnogo toga na francuskom napiso, dakle narod koji je nakon spomenutih velikana potonuo u kal prosječnosti, kako u nogomotu, tako i književnosti (Houellebecq i onaj što mu se knjiga zove po cijeni), pokušati premlatiti našega lijepoga i genijalnog Ivana, koji je uz to i ljudina jer se rano oženio i tako nama prepustio srca Hrvatica, te ostalih balkanskih i nebalkanskih, nižerasnih ljepotica podložnih kako intelektualnom šarmu, tako i izvanrednoj tjelesnoj snazi i izdržljivosti koju naslijedismo u genima svojim kamenim.
Budući da si već na putu i nećeš ovo pročitati u tuđini, nego u domu roditeljskom u koji ću i ja svratiti na gledanje rukometa i ispuštanje iskonskim usklika koje sportogledanje prate, da ćeš to pročitati dok ja budem čekao da mi kažeš kako ti se čini ovaj post, želim nam sreću u gledanju, a Mirzi Džombi želim da ga ne boli noga i da mu se koordinacija između dijelova mozga zaduženih za balistiku, ruke i oka vrati u uobičajeno genijalno stanje.
Ljubi te brat
Gawrun
DODATAK:
1. IZVJEŠTAJ S UTAKMICE PRAĆEN ONTOLOŠKOM DVOJBOM!
2. SUPRAZANIMLJIVO: KAKO OD REČENICE NASTAJE PJESMA
3. U ČETVRTAK SAM ZADUŽEN ZA DIĐEJING U MOČI, SLOBODNO IZRAZITE GLAZBENE ŽELJE, A JA ĆU SE POTRUDITI ISPUNITI IH. UVJET JE DA SE HOĆITELJI ŽELJA I OSOBNO, A MOŽE I DVOSOBNO, POJAVE U MOČI U ČETVRTAK I PRONAĐU MENE ILI ME .
Post je objavljen 05.02.2006. u 18:52 sati.