Poput tamne tmine gorim u mraku
Osjećam da me guše stranci koji idu
Kuda?
Kamo?
Neznam ali se bojim tog mraka
Tražim tračak svjetla u tunelu bez nade
Strahovi od fobija, bolesti i ljudi
Kao olujom isparana lađa koja umire
I stoji godinama na istom grebenu
Davno, već davno me nema na ovom svijetu
Samo nešto što čovijekom biješe
Kao ptica, koja mrtva je, u letu
Čekam da otac kaže "On ne diše."
I onda me možda pakao čeka
Ali moja duša slobodna i meka
Dizat' će se u visine
Ići će kroz klance
Četrnaestog zauvijek pokidat ću lance
Post je objavljen 04.02.2006. u 01:38 sati.