Pa što ako sam vječna sanjarka… I što crtam kistom boje po papiru života..
Pa što ako mogu satima ležati u travi dok mi sunce miluje lice.. I voziti se uz more zamišljena..
Pa što ako vjerujem da je On sad negdje sam i zamišljen.. I misli na mene.. Nepoznatu..
Pa što ako plivam u suprotnom smjeru plime.. Nisam još umorna, ne..
Pa što ako ne volim spavati i ako volim jesti naranče noću.. Možda i njega taj miris podsjeti na mene.. Nepoznatu..
Možda zrikavci samo meni pjevaju neku znanu pjesmu..
I možda me ujutro probudi sunce kako me nježno grije.. A možda me probudi i on.. Možda..
Neka sam sanjar.. Sanjat ću i dalje..
Hodati ću gradom i sa osmjehom na licu pozdravljati neznance.. Tko zna.. Možda mi se on osmjehne.. A onda..
Tko zna..
Samo još jednom da mi duša zatreperi.. Samo da još jednom osjetim što znači voljeti..
Samo da još jednom.. Osjetim miris naranča u nekom poljupcu.. I onda ću znati.. Nisam sama.. Ne..
Post je objavljen 04.02.2006. u 01:04 sati.