Uopće neznam o čemu da mislim..... Tako se osjećam loše. Ja njega volim... Ne volim Emillea niti nikog drugog. Samo Njega.
Vratio se. Lara mi je rekla. Kad sam ga posjetila u bolnici ispalo je totalno čudno.
Prvo što sam uspjela reći bilo je: „Remuse, vratio si se?! Kako si“.
Tako mi je teško bilo. Saamo sam ga htjela zagrlit i provest tako vječnost....
A onda sam se sjetila da je on mene ostavio.
Rekao je: „Bolje sam.gadno sam pao pa...“
Ja sam samo uspjela reći dobro.
Nastala je tišina... Ona duga, neugodna tišina koja ubija i djeluje tako loše na moj živčani sustav.
U tom je trenutku dojurio Emille i samo rekao: „Dru, idemo“
Ja sam se trudila biti pristojna i samo sam rekla: ''Doviđenja Remuse.Vidimo se Lara.''
Otišla sam s Emilleom. Posvađali smo se. Rekao mi je da sam podla jer sam ga posjetila i da sam trebala prvo njega pitat dali smijem.
Ja sam mu rekla da ću ga opalit ako mi se mjesta ne makne s očiju jer ja nism ničije vlasništvo i ja neću nikome polagati račune.
Samo se okrenuo, mahnuo rukom (u stilu koga briga) i otišao.
Uopće se nisam htjel azbog toga uzrujavati.
Na oglasnoj se ploči pojavila obavijest o nekakvom natjecanju talenata za Noć vještica. Razmišljala sam da se prijavim ali nebi ih, jadne, sve htjela tako ponizit i nadvisit.
Lara je prošla sa Siriusom kraj mene totalno me ignorirajući.
Ona je oduvijek imala tendenciju da bude snobica, ali otkad su zajedno, ona je totalno strana, druga osoba....
Totalno je posvećena njemu i onim nekim glupostima s tim redom feniksa.
Baš me briga za sve to. Meni je čisto svejedno dali ću bit za Voldemorta ili protiv njega.
A najgore mi je jer mi Lara više ništa ne govori.... To me tako živcira.
Dobila sam pismo od mame:
Draga Dru
Bolje mi je. Neznam kako bih sve ovo izdržala da nema tvog oca. Kao što već znaš, posjetila nas je baka. Začudo, ali bila je pristojna i ljubazna. Upoznala se sa Gordonom i Celijom, s bakom i didom B. i napokon je prihvatila tvog oca kao zeta. Bilo je to vrlo zanimljivo druženje. Prepavala je kod nas jednu noć i zatim se vratila kući.
Kako je u školi. Baka nas je oduševljeno ispričala sve o tvom novom dečku Emilleu. Znaš da mi je on oduvijek bio jako drag, ali mislim da nije to sve za tebe. Molim te, nemoj se previše petljati u mutne poslove...
Vole te
Mama i Tata
Otišla sam prošetati malo Mordora jer sam ga, zbog sve te zbrke, malo zapostavila. Šetali smo kraj jezera. Na rubu Zabranjene šume vidjela sam Emillea, Viconiu i Luciusa.
Viconia je dotrčala do mene i napala me u vezi onog s Emilleom.
Ja sam joj rekla da se ne petlja zato jer su to moje stvari i ja ću to riješiti.
Zatim je rekla nešto što me malo pretstrašilo: „Molim te čuvaj se. Ti ne poznaješ Emillea kao ja. Neznaš što su on i Lucius kadri učiniti kad udruže snage. Ako ti što zatreba javi mi nekako jer ću ti onda možda i moć pomoći, ali pazi da ne bude prekasno.....“
Nisam razumjela što je time htjela reći. Vratila se njima i vidjela sam da nešto žustro raspravljaju.
Vratila sam se u dvorac jer se počela spuštat noć, a ja nisam željela ostat vani sama.
Provela sam neko vrijeme učeći na kauču u Društvenoj, a kad sam vidjela da ulazi Lara, pokupila sam se prema spavaonici .
Nisam htjela razgovarat s njom jer sam htjela prešutit o ovome događaju.
Pitala me što mi je, a ja nisam odgovorila nego sam se bacila na krevet i išla pisati mami pismo.
=> Poruka od Ady: Sorryte svi jer nisam baš stigla komentirati, a da budem iskrena nisam niti pročitala postove vaše.... Sad ću to nadoknadit, ne ljutite se :) I imam samo nešto za reći. Kako ima hrpa, trenutno, Hp blogova ja vas molim da povećate slova i mrvicu skratite postove ili bar pišete u dva dijela. Kao prvo je teško za čitat, a kao drugo neda mi se čitat dvometarske postove (premda su i moji takvi ali moja su slova velika. ) toliko o tome <=
Post je objavljen 03.02.2006. u 22:11 sati.