zbrkanih jer osjećam...
iskrenih jer sam sretna...
toplih jer sam nekome posebna...
dragih jer se tako osjećam...
mojih jer želim reći na glas...
vaših ako ih želite primiti...
Osjećam da sam odrasla. Osjećam da sam se napokon pronašla. Osjećam se kao da mi je baš tu mjesto i kao da sam cijeli život tražila i hodala i skretala na mnogim raskršćima samo da bih tu došla. Sama sebi kažem: „Bravo mala, bilo je i vrijeme.“ Bilo je i vrijeme, ne zato što je potrebno odrasti, nego zato što se čovjek tada potpuno drugačije osjeća. Osjeća se potpuno.
Dolaziš negdje i osjećaš da je to mjesto na kojem si siguran, mjesto na kojem tebe trebaju, mjesto na kojem ti trebaš njih. Pričaš s nekim i osjećaš da ta priča nalazi i svoj izvor i svoje ušće i da njen smisao tvori posebnu vezu. Tu je moje mjesto.
a tebi...
koji si upao u moj vrtlog..
i odlučio ga pratiti...
i osjetiti...
i biti tu sutra...
jedan osmijeh...
Post je objavljen 03.02.2006. u 22:07 sati.