Marketing
Rak kosi tasmanijske vragove
Izgleda da fatalni facijalni tumor, koji neumoljivo briše tasmanijske vragove, najveću svjetsku preživjelu skupinu carnivorousa marsupiala, uzrokuje bizarni infektivni rak.
Bolest koja je od sredine 90-ih pobila najmanje trećinu populacije, sada je zarazila vragove na više od pola otoka. U nekim područjima već je uginulo oko 90% svih jedinki.
Prve su analize tumora otkrile da si životinje najvjerojatnije zarazu prenose ugrizima u svojim brojnim međusobnim borbama.
Sada je tim pod vodstvom Anne-Maree Pearse iz tasmanijskog ministarstva industrije proveo genetsku analizu tumornih stanica s 37 raznih životinja.
Rezultati analize prvih 11 uzoraka otkrivaju da svi tumori umjesto 14 zdravih sadržavaju stanice s 13 uvelike abnormalnih kromosoma.
Oni su genetički identični bez obzira na stadij bolesti, što ukazuje na to da nisu nastale na tkivu same životinje.
"Kancerogene stanice izgledaju kao da vode vlastitu neovisnu egzistenciju", kaže Pearse. "I one će se vjerojatno pojaviti kod zaražene životinje."
Genomi raka obično su vrlo nestabilni, no linija ovog je stabilna i stalna. Postoji još samo jedan primjer sličnog tumornog oboljenja, koje se prenosi direktnim kontaktom. To je venerični sarkom koji se prenosi među psima za vrijeme parenja.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Gledala sam ovo na Animal planetu. Ma jadni maleni, kako to grozno izgleda 
Nešto nevjerojatno. Ljudi se svaki dan trude spasiti ih, ali očito gubimo borbu protiv toga.
Nije valjda da ćemo ostati bez još jedne vrste na planeti?
Inače, tasmanijski vragovi su totalno fora životinjice. Evo nešto malo o njima:
Tasmanijski vrag (Sarcophilus harrisii) najveći je mesožder tobolčar u Australiji. Noćna je životinja, koja živi osamljenim životom, te je stoga poprilično sramežljiva. U divljini mu se životni vijek kreće do 5 godina.
Tasmanijski vrag obično je crne boje sa bijelim ovratnikom. Velik je poput manjeg psa, zdepast je i gojazan, te teži od 6 do 8 kg. Tasmanijski vragovi imaju iznimno jaku glavu sa velikom čeljusti i oštrim zubima i ružičastim ušima ,koje poprime crvenu boju kada je razdražen (posljedica povećanog dotoka krvi).
Tasmanijski vragovi žive samo u šumama eukaliptusa u australskoj otočnoj državi Tasmaniji. Pravi svoj brlog u šupljikavom drveću, deblima, pukotinama stijena ili živi u jazbini ispod zemlje. Svoj brlog prekriva korama drveća, travom, lišćem i grančicama. Tijekom dana u svojom brlogu provode vrijeme spavajući.
Po prirodi nisu agresivni, sve dok hrana nije u pitanju. Vrlo su ratoborni kada se radi o hrani, te će čak i ubiti drugog tasmanijskog vraga koji mu pokuša oteti plijen. Borbe imaju za posljedicu mnogobrojne ožiljke i oderane površine na njihovu krznu.
Pretežno jedu strvine, te im ne smeta o koliko se staroj i truloj strvini radi. Njihova snažna čeljust pomaže im u drobljenju kostiju, te stoga mogu pojesti cijelu strvinu, uključujući meso, krzno i kosti, provodeći tako svoju zadaću kao pravi ekološki čistači okoliša. Uz strvine hrane se i svojim ulovom, pa tako mogu loviti zmije, ptice, glodavce, guštere, i male klokane. Pretežno lovi životinje manje od sebe.
Tasmanijski vragovi su dosta glasne životinje, pogotovo ukoliko se nekoliko njih bori oko jedne strvine pokušavajući otjerati jedni druge. Njihovo razjareno glasanje varira od hrapavog režanja do vrištanja. To vrištanje i njihov bijesan izgled zaslužan je za njihovo "vražje" ime.
Pare su uglavnom po prvi put kada imaju dvije godine. Vrijeme parenja traje od ožujka do svibnja. Vrijeme graviditeta traje oko 31 dan, tada na svijet dolazi od 1 do 4 mladunca.
Nekad je Tasmanijski vrag nastanjivao čitavu Australiju. Vjeruje se da je Dingo glavni razlog njegovog nestanka sa kopna. Njihov broj je najviše opao zbog ubijanja naseljenika, ali i lovaca na nagrade, koje je država u prošlosti nagrađivala za ubijanje tasmanijskih tigrova.
(tekst o tasmanijskim vragovima preuzet sa vukovi.hr)
Temu možete komentirati i na ovom linku.
Post je objavljen 04.02.2006. u 13:59 sati.