Pun mi pipac više svega... i nemanja novaca i čekanja honorara i kredita i posuđivanja i svega... najradije bih se lupila nečim po glavi da se više ne moram baviti takvim stvarima.
Pun mi pipac i prevođenja i obavljanja još kojekakvih drugih stvari koje me ne zanimaju. Zašto ja ne mogu naći posao koji će mi biti zanimljiv, kreativan i da dobro zarađujem?! Stalno neka kuburenja s pizdarijama. Glava mi se već raspada.
A imam feeling da me nitko ne razumije i da su životi ljudi oko mene milijun puta bolji i da se nitko ne bori kao ja. Mislim, da se razumijemo, znam da je to sranje i ja nisam centar svijeta, ali stvarno mi je više dosta svega.
Trudim se, fakat se trudim, dajem sve od sebe i valjda sam ušla u fazu kada mi godine prebrzo prolaze... što je najgore, imam osjećaj da mi život prolazi pored mene i da ja sve to zapravo gledam sa strane. Definitivno sam objekt u svom vlastitom životu i užasno mi se teško s time suočiti. Da ne govorim da ništa od toga ne mogu promijeniti... Barem tako mislim. Zapravo samu sebe uvjeravam u suprotno i to već traje predugo. Nikako da konačno nešto promijenim. Zašto? Zašto?
Daj se pokreni, inertna Tedice, dosta je ovog sranja...
Danas bih zapravo trebala promijeniti izgled ovog bloga... u crno... ili sivo... ili nešto slično što je bliže mome trenutačnom raspoloženju. Pun mi pipac ovog roza zavaravanja........................................................fuck!
Pisat ću kad budem bolje volje.
Post je objavljen 03.02.2006. u 15:35 sati.