Dečki, hej....ja ne bih znala tko je tu u zabludi ili nije. Umijeće ratovanja Sun Tzu-a je danas svakodnevna literatura svakog managera. Kad sam u jednoj od naših firmi počela raditi na strategija, moj je prijedlog da se u isti problem tj. da se angažiraju stručnjaci bilo vojnici ili šahisti. Strategija, taktika je nešto što je tamo dio svakodnevice. Ja znam da mene na ekonomiji nisu ništa učili o strategijama ranih devedesetih, a moj susjed na vojnoj akademiji je ne samo imao nekoliko predmeta nego je istalno bio na vježbama. Pa što mislite tko je više znao????
Uostalom vrlo je moderno ovih dana team building postaviti u neke ekstremne uvjete, recimo gudure Velebita ili šume Korduna, brzace Rijeka. Kao vojnik, uče te savladati strah, uče te poštovati autoritete i naučiš svoj život dati...tj. moraš pogotovo u ratu vjerovati drugima. Oslanjati se na druge. A to je timski rad. Oslanjati se na druge, raditi svoj dio pa i više od toga, voditi i biti vođen.
Zamislite da u ovom trenutku se desi neka velika prirodna ili bilo kakva druga katastrofa. Tko bi preživio? I zašto? Konkretno u izviđačima se uče korisna znanja i vještine i polažu se testovi koliko si vješto tj. za što si sposoban. Zar nije dobro znati svoje granice i limite. Zar mislite da je dosita beskorisno marširati po noći u mrklom mraku kad te sustižu demoni k kad se oslanjaš na prvog u koloni. Koji zna put? I uvijek prvi u koloni zna put...
Znam da je vrlo moderno...pljuvati po vojsci. No morate priznati da su mnogi vojnici odlučni u relaizaciji sasvim običnih ili neobičnih zadataka. U vojsci se stvaraju prijateljstva. Tzv. pajde. Treba se zazidati kuću, dečki znaju svoj svoga pomognu si zapnu i naprave. Zar doista mislite da je sve u individualizmu.
Glede vojnog načina upravljanja, hej...u upravljanju samo ponekad ima demokracije i to vrlo rijetko tj. onako prividno. Mora se znati tko odlučuje i tko snosi konačnu odgovornost. Ne mora ta osoba vikati, naređivati, može Vas lijepo zamoliti, narediti mirnim glasom s unaprijed zahvaljujem, ali šef je šef i uspješan nije onaj kojeg se najviše voli nego onaj koji osigurava da njegova kompanija, tvrtka ostvari profit.
U kriznim je situacija potrebna željezna ruka. Lijepo si je biti sa svakim dobar, ali manager...tj. koliko si on to može priuštiti, ako je stvarno cilj maksimizacija profita. To ne znači da je on neprijatelj. Pravičnost je vrlo važna stvar, kao i jednak tretman i računanje da će vođa reagirati kako treba, ali da će i član tima reagirati kako treba.
U izviđačima sam vodila i bila odgovorna za 20 sedmogodišnjaka na izletu. Imala sam 14 godina. Roditelji su mi u panici objašnjavali što njihova djeca vole jesti, čega se plaše....Mislim sve u beskraj.
I zamislite ta djeca u grupi su se ponašala sasvim različito od onoga što su tvrdili roditelji. Ne, nisu me rogitelji lagali, ali mala skupina je mala skupina, a velika je velika, a vođa je jako bitna stvar u svemu tome. Uglavnom i meni i djeci je bilo izvrsno, svi živi zdravi i veseli bili :))))
Osobno sam vidjela da se dobronamjernosću puno može i puno pomaže, ali kad sam šefovala morala sam s vremena na vrijeme narediti i prekontrolirati, sukobiti i paziti da li i kako su stvari napravljene. I zamislite, moji ljudi nikad nisu morali raditi poslije 16 h, i dobivali su povišice. Ja sam bila njihov vođa i možda me nisu voljeli, ali su me poštovali. Kad sam odlazila od te male grupice ljudi dobila sam skupocjeni sat i krasan oproštaj. I danas kad se sretnemo...Kad ste Vi Loptica bili.
Moj brat je isto šef. Dio je velike korporacije. Nema obrazovanja, ali je 15 godina trenirao i igrao nogomet. Daleko je najbolji poslovođa, u vojsci mu je bilo fenomenalno. Ljudi ga i vole i mrze. Ali ga poštuju i uvijek je njegova smjena najbolja. I ma kako rotiraju mu ljude, prebacuju ga u druge smjene uvijek, tamo gdje on šefuje je najveća produktivnost. I naravno ima i k tome shodnu plaću. Kad njegovim ljudima zatreba izlazak ne komplicira, da izlazak, bori se za svoje ljude i štiti im leđa. Kao u nogometu kad je igrao beka. Štitio je leđa. Petnaest godina su ga učili da štiti leđa i on Vam ni dan danas nema problema s ukljuizavanjem, a nikada niti jednom napadaču nije polomio nogu. Ide na loptu ne na čovjeka. Ako me razumijete.
Možda je doista moderno da je vojska out, da je Crkva out, da su nogometaši glupi....
No razmlislite malo, ono što mnogi od nas moraju (uključujući i mene samu) pročitati, obični mali ljudi znaju to zdravom logikom.
Rat je vrlo neugodna situacija, ali ja uvijek jesam i uvijek ću cijeniti vojnike. Nemojmo imati zablude i nemojmo unaprijed osuđivati. Slažem se s Winstowom- dobar vojnik...uostalom, devedesetih smo svi bili u ratu...ja sam u svom uredu ratovala sa strancima i skidala cijene...to je bio moj posao....
I tko je to uspješan u M. SANU- Krstulović (što je on ono...najmlađi hrvatski general). Mislim sorry, ali dečki vojska je dio odrastanja i tamo se nauči ono što se nigdje ne nauči, a kakva korist od svega...Pa uvijek i svuda ima koristi, ovisno o gledanju zar ne ????
Post je objavljen 03.02.2006. u 15:37 sati.