Evo jedna pričica koju sam jednom dobio na mail... za sve one koji nisu... pročitajte... i razmislite...
Došla jedna cura jedan dan na aerodrom, i pošto je bilo još 2 sata do njenog leta, odlučila je kupiti kutiju keksa i čitati knjigu da joj ne bude dosadno. I sjedne ona tako na jednom mjesto u čekaoni, i odna potom sjedne jedan čovjek mjesto dalje od nje. I tako ona poče čitat knjigu i povremeno pojede koji keks koji su stajali na mjestu koje je bilo između njih dvoje. Ali nakon nekog vremena primjeti cura da svaki puta kada ona uzme jedan keks, čovjek do nje isto uzme jedan iz kutije. I čita ona tako knjigu, jede kekse i promatra njega, a keksa sve manje, a ljutnja u njoj sve veća.
Na kraju, pogleda ona u kutiju i vidi da su samo još 3 keksa u kutiji, izvadi jedan keks, a čovjek do nje odma iza nje drugi. I pojedu oni kekse i ona se zamisli "E! sad je još samo jedan keks. Baš me zanima što će SAD napraviti". I čovjek pogleda u kutiju i vidje da je samo još jedan keks, te ga uzme, prepolomi, i uzme sebi jednu polovicu a drugu ostavi u kutiji.
Cura ljutito zatvori knjigu i pokupi se u javni wc da se malo ohladi. "Koja drskost!" pomisli ona "kako se usudi cijelo mi vrijeme jesti kekse i onda još na kraju zadnji keks drsko prepolomi i uzme pola". I otvori cura svoju torbicu da izvadi šminku, kad ono u torbici, njena kutija keksa. Cura je skoro prolala u zemlju od srama. Kutija keksa koja je stajala do njih, i zbog koje se ljutila na čovjeka jer jede od njenih keksa bez stida i bez da je pitao, nije bila njena nego njegova.
Cijelo vrijeme ona je jela njegove kekse i ljutila se na njega, i kad su došli do zadnjega keksa, on je bez druge pomisli i zadnji keks podjelio sa njom, a ona se ljutila na njega.
Zato drgi čitatelji i čitateljice. Promislite sljedeći puta kad se naljutite na nekoga koji jede iz vaše kutije keksa, jer ta kutija, možda je njegova.
Post je objavljen 03.02.2006. u 15:22 sati.