
Jednom nogom sam u 30-tima.
Vreme se blesavo ponaša, čas se razmazuje - čas zbrzava - neki meseci prođu nestvarno brzo. Dani ponekad jako slepljeni.
Misao vodilja ovog posta je pitanje postavljeno samoj sebi juče -
‘Bil’ se ti vratila u dvadesete, pošto su skoro prošle, a to jeste neka normalna vremenska odrednica mladosti, mogućnosti, bezbrižnosti i relativnog zdravlja!’
Odgovor, fala lepo, al ne bih.
Eventualno bi se vratila na matursku ekskurziju da sebi izbijem prvu pravu cigaru iz usta koja je počela neverending lanac zavisnosti. I ako bih uspela da dođem na taj letnji morski balkon 1995, rekla bih sebi, zblanutoj:
- Budalo, baci cigaru i pamti ovo. Sve će biti u redu u sledećih deset godina. Završićeš faks. Imaćeš dečke i poslove. E, sad, nemoj da se petljaš sa...piši imena, spisak je malo duži!
Al inače, ne bih.
Drago mi je što je prošlo.
Bila sam takav mali kučak, ko oni bebi zlatni seteri iz reklama za WC papir. Naivna.
Sada sam oprezna, samo na momente blesava kučka kojoj nije bedak što su dvadesete prošle.
Eh, da mi je ova pamet onda...
Dobro je što mi nije bila. Ništa stvarno zabavno ne bih uradila.
Post je objavljen 03.02.2006. u 14:38 sati.