Kad noć je mlada, sanjam,
Sanjam snove
U kojima promiču
Sjene,
Posjete iz Hada,
Prazne tišine.
Pored Lijepog Stranca sjedih,
U čijim očima tek tišina bludi,
Led i sumrak
Protkan... ničim.
Tek sumrak,
Sumrak Limba i Hada,
Žrtvenik jednoj neispričanoj pjesmi.
Oči Lijepog Stranca,
Usne stisnute trpko,
Usne što nekoć medom su sjale
I epovima tekle.
Tamo gdje blude lutalice vjetrovi,
Noseć kapi soli na krilima svojim,
Tamo sjedih pored Lijepog Stranca,
U nijemoj boli
Šapćuć riječi pune molbe
Toj divnoj prikazi...
No srce je Lijepog Stranca kameno,
A duša moja uzalud na lomači gori.
Post je objavljen 03.02.2006. u 12:33 sati.