Takla možda u govna...Dopustite mi daljnu argumentaciju. Mislila sam na bilo koju vojsku na svijetu, pa i na bivšu JNA s chobanima sve vrste.
U vojsci postoji hijerhija, u vojsci postoje milijun glupih zadataka, u vojsci chobani tlače????Jedan M. se ne bi s tim složio. Njemu je tamo bilo dobro, a bijaše vrlo obrazovan.
Ja sam žena i u životu sam se naslušala muških priča o vojsci. To je gotovo prva tema u 70% muškaraca u dobi iznad 30 godina. Za mlađe nemam pojma jer se trenutno s takvima ne družim.
Priče su razne, kao i muška mišljenja dolje...Ali...Nije stvar ni u chobanima, ni u ratovanju, ni u pušci....Stvar je u timskom radu ili neradu. Stvar je u prilagođavanju. Stvar je u tome da s 18, 19, 27 godina se konačno odvojiš od svoje obitelji i snađeš u sredini koja ima svoja pravila. Sasvim drugačija od ostatka svijeta. Da se razumijemo ne branim ja ni sredinu ni pravila, ali mislim da je dobro proći tu školu.
I nije sam to početak....Niti jedina prilika da se nauči o timskom radu, biti vođa, zamjenik, inovator, sljedbenik. Timski sportovi poput nogometa, ali i individualni počivaju na timskom radu. Tko od malena je uključen u takve aktvinosti, pa i stvari poput izviđača ili nekih drugim zatvorenih grupa, gledajući od vrtića škole...sve to razvija naše buduće ne samo socijalnu inteligenciju nego mnogo toga drugoga. I mnogućnost da preživimo u kapitalizmu. Koji je vrlo ektreman u ovim našim uvjetima.
Vojska je doista ekstrem. Pa ako i čobani jesu glavni, onu koji se uspiju prilagoditi nemaju gotovo nikakvih loših iskustava.
Ljudi jesu ili nisu timski igrači. Jesu ili nisu vođe. Kod Kelly-a mi se sviđa sposobnost da vodi, ali i da bude vođen. On je uvijek natprosječno koristan. Ne znam kako će show završiti, ali u svakom zadatku, pa kad je bio i po mom mišljenju u krivu upravo njegov rad je uvelike doprinio da tim pobijedi ili ne.
Glede PTSP-a, kao posljedica služenja ratovanja. Mislim da je to druga tema. PTSP je bolest, a vjerujte od PTSP-a danas boluju i mnogi poslovni ljudi (samo se to zove čir na želucu ili infarkt ili...). . Mislim da svaki čovjek koji je preživio traumu, ili je kontinuirano izložen traumama može i je izložen PTSP-u. A kako je i Darkwolf pisao, tek kad sam se otišao na liječenje shvatio sam da sam i ja dio te priče.
Na televiziji je i druga serija. Izgubljeni. Postoje tamo nekoliko jakih igrača, a naravno tu je i vojnik. Sayid, Iračanin, koji je vrlo koristan i zna razne vještine za preživljavanje što u tako ekstremnim uvjetima dobro dođe. I nije samo riječ o fikciji.
Po meni je vojnik, časno zanimanje. Po meni ljudi koji su se istaknuli u vojsci i dobri su tamo, mogu i jesu vrlo često odlični i u businessu. Mislim da je služiti vojsku asset, ma koliko naizgled to iskustvo je mučno i beskorisno. Jer ponekad je najbitnije preživjeti. A glede poduzetništva, doista je često upravo to, preživjeti. Ne može i nije svaki poduzetnik, pa ma kakve škole završio. Tj. je ili nije. Važno je znanje. Tj. znanje je imanje. A da li je ono formalno ili neke druge vrste...
Inače ja sam dipl. oec, pohađala MBA...radila nabavu, prodaju, marketing i sad računovodstvo...bila i šefica...ovo je odgovor na pitanja koje je niže postavio mrak.
Post je objavljen 03.02.2006. u 13:21 sati.