Otkad mi mjere, znam da imam niski krvni tlak. A mjerenja izgledaju ovako: očitaju jednom, pogledaju me, mjere ponovno, pogledaju me ponovno, neki i pitaju nešto u stilu: "Jeste li živi?". Živa i zdrava, hvala na pitanju. Nisam blijeda, ne padam u nesvjest, šake i stopala mrzli su mi samo po cičoj zimi. Jednostavno mi ovo moje fizičko srce radi samozatajnije od prosječnih. Koliko je to zdravo? Kažu da niski tlak ne treba zabrinjavati čovjeka. Ako pak da, bez brige, ima dosta onih koji brinu o mome zdravlju dižući mi tlak. Ovi bližnji koji me znaju možda i rade s namjerom. Nego, što je s onima koji rade isto bez da im je poznato stvarno stanje visine mog krvnog tlaka?
Post je objavljen 13.02.2006. u 09:20 sati.