Znam još je rano, i bit će još hladnih dana. Svejedno, ovih dana je u Poreču predivno. Nije hladno, sunce sja, i prošetati po rivi oko 3 popodne je stvarno pravi užitak. Još me je i neki ečkić zaustavio na ulici i htio mi prodati buketić visibaba. Nisam ih kupila jer znam da visibabe ne bi trebalo brati, zbog uništavanja prirode, ali svejedno su mi bile preslatke za vidjeti.
Ja sam danas malo krepana, jer me je pukao PMS, i boli me trbuh. S jedne strane nije ugodno, a opet svaki mjesec padne kamen sa srca jer nisam trudna. Nekako kako vrijeme prolazi sve se više bojim jer sada nakon što su mi klinci već 9 i 6 godina nekako mi se ne bi dalo još jednom prolaziti kroz sve to, trudnoću, pa mala beba itd. Premda, da se slučajno i dogodi, vjerojatno bi se navikli na novu situaciju, jer ne bih imala srca ići na pobačaj. Nikako. Zato, treba se potruditi da do toga ne dođe. A uzimajući u obzira koliko smo aktivni u zadnje vrijeme rizik je velik. A ne volim antibebi pilule. Nikada ih nisam pila. I onda se kao i večina žena oslanjam na podne dane. Ne znam, ovih dana idem na kontrolu kop svoje ginekologice pa možda razmislim ipak o nekom konkretnom načinu kontracepcije.
Inaće, trenutno mene malo mući viroza, ali ni izbliza onako kako je moj muž to odbolovao. Svaki put kad se on razboli ja se sjetim svih onih priča koje sam čula ili pročitala o "jačem" spolu i njihovom podnošenju boli. Isuse, ja sam mislila da ga je napala u najmanju ruku ptičja gripa, bez šale. NIje ustajao 3 dana iz kreveta, i toliko je jadnik šmrcao i kašljao da sam se uplašila za njega. Njegovala sam ga, jadnička, popio je jedno 20 litara čaja i u koji sam iscijedila jedno 5 litara limunade i umiješala pola kile meda (bez pretjerivanja). Dobro, izvukao se. A mene sada mući i viroza i PMS u isto vrijeme. Baš bih vidjela kako bi on to podnio. I još moram i voditi klinca u školu, skuhati ručak, opet otići po klinca i neznamnijaštojošne....Ne žalim se, valjda je to moja sreća da mogu dobro podnijeti neke stvari., A muški su takvi, nježni kao mimozice (ha,ha, već vidim sve eventualne muškarce koji su naletili na moj blog kako reže i ljuto pokazuju svoje mišiće i busaju se u prsa) Ja svog muža voim iznad svega, ozbiljno, on je moja ljubav života, ali sve teorije koje sam čula o muškarcima se tako lijepo daju dokazati na njemu. Nadam se da neće potvrditi i onu o muškom klimakteriju.
Post je objavljen 03.02.2006. u 08:27 sati.