Jesi li me ti to jutros, zorom, probudio,
Ili je na mene pala sunčeva zraka?
Svejedno, izazvan je efekat potpuno isti,
Meni je otvoren put iz svijeta mraka.
Odmah sam rukom dodirnula jastuk
I ruža je stajala, žuta, kakvu volim.
Čula sam nježno izgovaranje svog imena,
I "dobro jutro" za koje ne moram da molim.
Bio si uz mene, onaj isti, nježan,
Iz očiju tvojih izbijala je sreća.
Uzvratila sam ti poljupcem i dodirom ruke,
A strast u nama je bivala sve veća...
Oboje smo bili gladni naših tijela
I sa usana rosnih poljubaca žedni.
Predali smo se ljubavi kao vodom nošeni.
Uživajući u strasti tijela nam vrijednih.
Ponekad se zapitam tko li mi te dao,
Tko mi je poslao samo Sunce s neba,
Jesam li te zasluzila ja, uopće, ovakva,
Što za svaki korak tvoju pomoć treba?