Marketing
Idle mind is devil’s playground...
Piše mi se...
Već je kasno i trebala bi na spavanje. Sutra ću si opet plakat kak se nisam u stanju dić prije 9h.
Al baš mi se piše...
Škoro u pozadini pjevuši: eeee, ne vjeruje srce pameti... ... he he he...
Hiper aktivna sam. Zaključila sam danas trećinu teorije (50 od 130 stranica). Valjda me zbog toga šora pozitiva. Nazire se kraj i mogući datum prvog izlaska na megdan s profesorom. Vraća mi se volja za životom.
Kako se vraća život, sve mi se manje moli. To je nekako uvijek povezano, obilje jada i očaja prati obilje molitve i moljakanja. Sad se molim više po dužnosti... blah... ne valja mi posao...
Sutra će mi mjerit mišiće, moje slavne nožne kvadricepse. Da se vidi koliko sam napredovala u odnosu na početak terapije. Nadam se da ću impresionirat tetu mjeračicu. Bila sam pravi štreber.
Škoro nastavlja: milo moooje, miiilo mame svoooje.... ..... ...reci daaaal me, daaaal me voliš zlato, milo moooje, janje umiljato....?
Buraz je danas bio doma, kod nas. Nije išao na posao. Kao, ne puste ga u zgradu jer se štrajka. U Coca Coli! Morao je tri puta prepričavat istu priču o šleperu na ulazu koji je glumio barikadu jer mu nismo vjerovali. Mislim, štrajka se u Željezari Sisak, u Sljemenu, Jadroliniji.... Štrajkaju pirotehničari, doktori, zetovci... Ali Coca Cola?!? Hej! This is the end of the world as we know it...
Večeras su mi ubili najcool žensku u Navy CSI. Prvo je uhvatila metak za svog šefa i svi smo mislili kak je poginula, al eto bar nije uzalud (jer joj je i šef cool). No, koka je imala prsluk! Zadovoljno smo odahnuli. A onda plop, negativac joj snajperom raznese pol glave. Šok šou u živo! (pozdrav V.!) A šef samo gleda i ne vjeruje. Sad nije bilo zabune, fakat je mrtva. Moram gledat idući nastavak da vidim kak će rasplest priču...
Želja za pisanjem lagano kopni... bogufala... mogla bi ovako cijelu noć pisat gluposti...
Škoro: ne reci ne ne ne, ne bježi od mene, jer ja volim te ludo najviše, ne reci ne ne ne, u oči gledaj me, ne mogu više bez tebe!
Noćas sam opet sanjala boleštine. Sjedim na wc-u, a iznad moje glave police skroz do stropa. Na policama hrpetina lavora punih vode koji se prelijevaju pa po meni kaplje ko da kiša pada. Lavori su tu da ako nestane vode, da se ima s čim isprat wc. Pa to je bar logično... Ja sva mokra i ljuta, pitam se tko je bistar to tako zamislio?!? Koga ću tuć poslije? ... To mi je zato što predugo spavam... Ko kad sam ono sanjala Matu bogoslova u Importanne Galeriji. On puca po ljudima ko pravi negativac a ja pucam po njemu i spašavam svijet ko James, James Bond.
Škoro završava, pa ću i ja:
... ljubav je rulet, čista lutrija
stalno se igra, rijetko dobiva
a onaj Amor, mali debeli
gađa srce kada poželi... ...
Aj’ laku noć!...
Post je objavljen 03.02.2006. u 00:44 sati.